Sankanje- Mariensee

Mariensee se nalazi u neposrednoj blizini Mönichkirchena, kojeg sam već opisao kao destinaciju za planinarenje. I Mönichkirchen i Mariensee, međutim, su također odlične destinacije za sankanje, a naravno i skijanje.

Ja sam s porodicom i prijateljima došao s namjerom sankanja. U Mönichkirchenu, a također i u Mariensee postoje žičare i sniježni topovi. Korištenje žičare preporučujem, jer omogućava više vremena za uživanje na snijegu. Mi smo u par navrata oprobali i penjanje i uspon žičarom. Dok smo se penjali više puta su nas prošla dva skijaša koji bi se uvijek iznova popeli na vrh skijaške staze (i to na skijama) prolazeći pored nas, zatim bi se spustili i ponovo na vrh pored nas. Činilo se kao da su čak u boljoj kondiciji od nas.

Na oba mjesta (Mönichkirchen i Mariensee) nakon planinske stanice žičare, dalje smo se penjali i pješe. Iznad planinskih stanica se nalaze i  blaže nizbrdice koje su nagodnije za sankanje s malom djecom, dok je područje skijaških staza dosta zahtjevnije, kako za penjanje tako i za spuštanje.

Na karti ispod možete vidjeti plan područja kao i neke impresije zabilježene našim objektivima. Ukoliko posjetite stazu u Mariensee, možda ćete pronači  i štapove za penjanje koje sam tamo izgubio početkom 2011. godine.  Više o ovom regionu možete naći OVDJE.

Obratite pažnju kada jedete grejpfrut

Mada se mnogima i ne sviđa zbog djelimične gorčine, grejpfrut je ipak dosta popularno voće. Međutim, ljudi koji koriste lijekove (bilo zbog hroničnih bolesti, poput visokog krvnog pritiska, ili akutnih poput različitih infekcija), trebali bi obratiti posebnu pažnju prilikom konzumiranja grejpfruta jer interakcija njegovih komponenti s lijekovima može dovesti do teških posljedica po zdravlje.

Ova činjenica je posebno važna kada znamo da se broj lijekova na koje grejpfrut može uticati popeo sa 17 u 2008. godini na 41 u 2012. godini. Treba napomenuti da grejpfrut sam po sebi nije toksičan i da su ove nuspojave registrovane kao nuspojave lijekova koji se koriste, a grejpfrut je samo odgovoran za povećanje koncentracije tih lijekova u krvi.

Ozbiljne neželjene pojave, koje ova interakcija može izazvati, se kreću od teških (smrtonosnih) poremećaja srčanog ritma, teškog oštećenja mišića, čije razgrađene komponente zatim preko krvi mogu uzrokovati zatajenje bubrega, preko izravne nefrotoksičnosti pa do raka dojke (kontroverzni izvještaji).

Općenito je najbolje nikako ne konzumirati grejpfrut u vrijeme kada se koriste lijekovi, jer uzimanje lijeka čak i 24 sata nakon konzumiranja grejpfruta još uvijek zadržava 25 % maksimalnog efekta, a doza je pri tome skoro nebitna.

Među lijekove koji se najčešće koriste, a mogu uzrokovati teške posljedice ukoliko se koriste u isto vrijeme s grejpfrutom, spadaju (obratite pažnju da su ovo generička-orginalna imena. Svaka firma koja proizvodi određeni lijek dadne mu i svoj poseban naziv, ali se na te nazive ovdje ne osvrćem. Pored naziva datog od strane firme, na pakovanju uvijek možete naći i generičko ime lijeka):

1. Eritromicin, vrlo čest antibiotik. Kao alternativa se može koristiti klaritromicin;
2. Atorvastatin, lovastatin i simvastatin su lijekovi koji se koriste za sniženje masnoća u krvi. Općenito ne preporučujem korištenje takvih lijekova, pogledaj više ovdje, ali ako se već koriste, kao alternativa se mogu koristiti pravastatin, rozuvastatin i fluvastatin;
3. Amiodaron, antiaritmik. Alternativa mu je sotalol;
4. Klopidogrel, narodnim rječnikom "razrjeđuje krv". Aspirin (acetilsalicilna kiselina) se može koristiti kao alternativa;
5. Eplerenon, diuretik; Alternativa spironolakton;
6. Felodipin i nifedipin, blokeri kalcijevih kanala. Oba lijeka, kao i oni nabrojani pod 3., 4. i 5. se koriste kao sredstva za sniženje krvnog pritiska; Amlodipin se može koristiti kao alternativa;
7. Domperidon, lijek protiv povraćanja. Umjesto njega se može koristiti metklopramid;
8. Imunosupresivi ciklosporin, everolimus, sirolimus i takrolimus se koriste kod autoimunih oboljenja ili kod osoba s transplantiranim organima. Pitanje alternativnih lijekova je komplikovano;

Ovo naravno nije čitava lista, ali su ovo najčešće korišteni lijekovi. Najsigurnije je ne konzumirati grejpfrut ukoliko već uzimate neke lijekove.

CMAJ

Lahko planinarenje- Mönichkirchen

Jedan dobar prijatelj iz Beča me je prije nekog vremena zamolio da ga posavjetujem po pitanju izleta, planinarenja i zimskog sporta u okolini Beča. S obzirom da je veća korist što više ljudi o tome zna, a ne izlazeći iz kocepta ovoga bloga - jer fizička aktivnost je jedan od ključnih faktora za održavanje dobrog zdravlja- odlučio sam da napišem nekoliko postova o tome, za njega i za sve druge koje interesuje.

Beč ima idealno okruženje kada su u pitanju mogućnosti za zdravu fizičku aktivnost. Veliki parkovi poput Pratera ili Laaerberga, te duž Dunava pružaju mogućnosti za trčanje ili biciklizam a od krajnje lahkih do krajnje teških ruta za planinarenje se može probrati između predivnog pejzaža oko Niuzaljskog jezera (Nežidersko jezero,Neusiedler See) u Gradišću (Burgenlandu), preko brežuljaka i planina Donje Austrije do visokih planinskih masiva u Štajerskoj, a sve unutar sat do sat i po vožnje od Beča.

Nažalost, ljudi iz Bosne i njenih susjednih zemalja, koji žive u Austriji, još uvijek ne shvataju vrijednost svih mogućnosti koje imaju oko sebe i koje s njihove strane najvećim dijelom ostaju neiskorištene. Zato ću u ovih nekoliko postova pokušati da stimulišem svakog onog ko ih čita da spoji ugodno s korisnim i da priušti sebi i svojoj porodici nezaboravne izlete i posjete predivnoj austrijskoj prirodi.

U ovom postu opisujem izlet na koji sam otišao sa majkom i kćerkom, upravo u ovo godišnje doba, 2011. godine. Mönickirchen je udaljen oko sat i deset minuta vožnje od Beča.

Put koji vodi od stanice žičare

Adresa koja vam je potrebna za vašu auto-navigaciju jeste Mönichkirchen 358, 2872 Mönichkirchen. Na tom se mjestu nalazi parking gdje ćete ostaviti auto. Tu se nalazi i žičara, koja u ovo doba godine još uvijek ne radi. Mi smo je koristili jedne druge prilike kada je mjesto bilo krcato skijašima. Već ovdje smo izašli iz područja magle. Bili smo sad bliži Suncu a ja sam se morao skinuti u majicu kratkih rukava.

Pogled nazad na more magle u kotlini. Ovdje je već bilo vrijeme za doručak.

Dječje igralište kod svratišta Enzian

Prelijepa panorama u blizini gornje stanice druge žičare, koju inače imaju pravo koristiti samo skijaši. Nešto ispod smo pili kahvu i uživali u pogledu.

U blizini Hallerhausa

Panorama iz blizine Hallerhausa

S desne, gornje strane od stanice žičare nalazi se puteljak kojim se penje prema gornjoj stanici žičare, a zatim dalje prema vrhu, pored svratišta po imenu Alpengasthof Enzian i dalje prema svratištu Hallerhaus am Wechsel. Cijelim putem ćete naići na uredne putokaze bez straha da zalutate.

Ova je ruta izuzetno pogodna za porodični izlet, ali i za one malo ambicioznije, jer ruta vodi mnogo dalje.  Mi smo ovo mjesto posjetili i u sezoni sankanja i također smo imali nezaboravan doživljaj. U svakom slučaju za preporučiti.

Novi riziko-faktor: mišićna slabost u adolescenciji

Prvi rezultati studije započete u Švedskoj prije 24 godine i koja obuhvaća 1 142 599 muškaraca u dobi između 16 i 19 godina pokazuje novi riziko-faktor koji se može uporediti s visokim krvnim pritiskom.

U mladića su mjereni istezljivost koljena, jačina stiska ruke, kao i jačina bicepsa, te krvni pritisak i BMI (body mass index).



U toku 24 godine ispitivanja 26 145 učesnika u studiji je umrlo. Samoubistvo je bilo najčešći uzrok smrti (22.3 %)a zatim kardiovaskularna oboljenja (7.8 %) i rak (14.9 %).

Velika mišićna snaga kod učesnika je bila povezana sa 20-35 % manjim rizikom za preuranjenu smrt općenito ili od kardiovaskularnih oboljenja, neovisno o visini krvnog pritiska ili BMI-ju.

Snažniji adolscenti su imali 20-30 % manji rizik od smrti od samoubistva i 15-65 % manju šansu da obole od bilo kakvog psihičkog oboljenja.

Najslabijih 10 % adolscenata su imali največi rizik za smrt od različitih uzroka.

Ova studija je pokazala da je mišićna slabost riziko-faktor koji se nalazi u ravni sa visokim krvnim pritiskom, jednim od najjačih riziko-faktora za nastanak kardiovaskularnih oboljenja.

BMJ

Nakon zabrane pušenja na javnim mjestima incidenca srčanih infarkta se smanjila za trećinu

U jednom epidemiološkom projektu u američkom Olmsted County, Minnesota, zabilježen je broj kardiovaskularnih oboljenja prije i 18 mjeseci poslije zabrane pušenja na radnom mjestu.

Incidenca prije zabrane je iznosila 150.8 srčanih infarkta na 100 000 stanovnika godišnje, a 18 mjeseci nakon implementacije pušenja na radnom mjestu 100.7.

Naučnici su pokušali da ustanove i eventualne promjene u drugim riziko-faktorima u ovom periodu, ali ih nisu uspjeli otkriti. Mnogi pušači su ostavili pušenje nakon zabrane, a drugi su bili primorani pušiti manje. Pasivno pušenje se također smanjilo, što je sve doprinijelo smanjenju broja infarkta.

Ova studija je samo još jedna u nizu (slične studije sa sličnim rezultatima su urađene u najmanje 15 gradova u 8 zemalja) i na osnovu njih se preporučuju dodatni zakoni koji bi trebali osigurati čist vazduh.

Archives of Internal Medicine

Paraziti protiv bolesti

Paraziti, kao uzročnici bolesti, su uglavnom poznati kao bizarna bića koja ne samo među ljudima, nego širom biljnog i životinjskog svijeta, uzrokuju oboljenja, ali često i žive neprimjetno, koristeći resurse svoga domaćina.

Najpoznatiji među njima u životu običnog čovjeka su svakako razne vrste pantljičare, trihinela, uzročnici malarije, bolesti spavanja (koju prenose ce-ce muhe), ehinokokoza kod ljubitelja pasa itd.

Međutim, neki naučnici tvrde da paraziti, osim što mogu uzrokovati bolesti, mogu da ih i sprječavaju, npr. alergije, ulcerozni kolitis, Kronovu bolest.

Oko 20 % ljudi u industrijskim zemljama pati od raznih vrsta alergije, međutim u zaostalim sredinama alergije su praktički nepoznate. S obzirom da ima mnogo različitih faktora koji bi mogli uticati na ovu razliku, imunolog Neil Lynch je odlučio da svoju tezu testira u jednoj državi u kojoj ljudi s različitim životnim standardima žive jedni pored drugih: u Venecueli.

Lynch je otkrio da 43 % ljudi koji žive u dobrim stanovima i kućama, s tekućom vodom i toaletima, boluju od alergije, dok je samo 10 % njih imalo lakše infekcije stomačnim crvima.

Nasuprot njima, ljudi u sirotinjskim četvrtima Venecuele su patili duplo manje od alergije, ali duplo više od infekcije crvima.

Ukoliko se međutim pogleda situacija kod indijanaca koji žive u venecuelanskim kišnim šumama, kod njih će se naći da ih 88 % nosi parazite, a niti jedan jedini ne boluje od alergije.

Naučnici univerziteta u Iowi su otišli korak dalje pa su čak testirali terapiju stomačnim crvima. Izabrali su 7 ljudi s ulcerativnim kolitisom i Kronovom bolešću (hronične i veoma teške bolesti crijeva), kojima konzervativna terapija nije pomagala, te im dali da jedu jajašca jednog stomačnog crva koji inače ne može uzrokovati bolest u ljudi, nego je u stanju da parazitira samo u nekim životinjama. U slijedećih 6 sedmica larve su se izlegle iz jajašaca a 6 od sedam ispitanika su ušla u kompletnu remisiju (zalječenje) bolesti.

Na osnovu ovih i sličnih rezultata već je posebna grana terapije dobila svoje ime: helmintska terapija (grč. helmins= vrsta crva).

Jednostavno objašnjenje pojave da nedostatak infekcije crvima može dovesti do bolesti jeste da na taj način izostane potrebna stimulacija imunog sistema u njegovom sazrijevanju. Ma kako to nama nevjerovatno zvučalo.

Parasite Rex
Helminthic therapy: using worms to treat immune-mediated disease.

U ženu transplantirana materica iz koje se rodila

Svakodnevnim razvojem nauke, a naročito medicine, neprestano nastaju nova etička pitanja čije rješenje ne bude uvijek tako jednostavno.

Jedan od posljednjih problematičnih slučajeva se desio u Švedskoj, gdje su u Sahlgrenska univerzitetskoj bolnici u Geteborgu transplantirali uterus (matericu) majke, njenoj kćerci. Odnosno 14. i 15. septembra 2012. su izvršene dvije takve operacije tj. dvije majke su donirale svoje uteruse svojim kćerima.

Od dvije kćeri, jedna je od rođenja bez uterusa a drugoj je uterus bio odstranjen zbog raka.

Brojni su slučajevi kada roditelj donira određeni organ svome sinu ili kćeri, naročito bubreg, ali moraćemo priznati, slučaj u kome se u ženu transplantira organ iz kojeg se je ona razvila, u kojem je ona provela 9 mjeseci svoga intrauterinog života, je krajnje zapanjujući.

Ovo nisu prve transplantacije uterusa. U 2000. godini je jedna Saudijska državljanka dobila transplantiran uterus, ali je nekoliko mjeseci kasnije morao biti odstranjen zbog komplikacija. Turski hirurzi su također i prije izvodili ove operacije, ali se u ovom slučaju po prvi puta radi o transplantaciji s majke na kćer.

Inače, cilj ove operacije jeste da žene budu umjetno oplođene, i nakon par trudnoća da se uterus ponovo odstrani, jer njegovo prisustvo zahtijeva uzimanje imunosupresiva. Da li su operacije uspjele, znaće se tek nakon eventualne uspjele trudnoće.

BMJ

Zašto treba izbjegavati antibiotike?

Antibiotici se zloupotrebljavaju i u mesnoj industriji: uzgajivači stoke znaju da stoka više naraste ukoliko im se daju antibiotici (mada u suštini ne profitiraju time, jer ih antibiotici koštaju više negoli iznosi dodatni profit koji time ostvare).

Ljudi uzimaju antibiotike kad ih boli grlo, kad se osjećaju gripozno, ali također i kad ih bole leđa, glava ili bilo šta drugo.

Antibiotici se često zloupotrebljavaju, a naročito u uslovima kakvi vladaju u BiH, gdje mnogi apotekari prodaju sve za što mogu dobiti novac.Godišnje se u svijetu potroši preko 10 000 tona antibiotika.

Kako se antibiotici mogu zloupotrijebiti? Zloupotreba antibiotika se sastoji u prvom redu u njihovom postepenom činjenju neefikasnim, odnosno antibiotici svojom prekomjernom upotrebom postaju beskorisni.

Kolonije bakterija su sačinjene od miliona i milijardi bakterija, koje su raznovrsne u mnogo aspekata, a jedan od njih jeste i otpornost prema antibioticima. Često ćemo u određenoj koloniji bakterija naći one koje su otporne prema određenom antibiotiku. Međutim, ostale bakterije usporavaju rast ovih rijetkih otpornih bakterija i time se organizam još uvijek održava u ravnoteži. Kada primijenimo antibiotik, on će uništiti sve bakterije koje su osjetljive na njega, ali će se one otporne razmnožiti te mogu izazvati oboljenje koje će se vrlo teško ili nikako liječiti (rezistentne bakterije u međuvremenu uzrokuju . Osim toga, takve rezistentne bakterije se brže šire u bolnicama, gdje se primjenjuju različiti antibiotici i gdje postoji šansa da se pojave sojevi rezistentni na više antibiotika (npr. poznata MRSA bakterija).

Ovo se naročito često dešava pri neopravdanoj upotrebi antibiotika. Za antibioticima se poseže pri skoro svakom poremećaju i bolesti, a da njihova upotreba uopće ne koristi, odnosno time se samo doprinosi razvoju rezistentnih sojeva bakterija. Uzmimo primjer jedne banalne prehlade. Prema studijama Svjetske zdravstvene organizacije samo 20 % svih respiratornih infekcija zahtijeva terapiju antibioticima.Većina prehlada je uzrokovana virusima, a antibiotici nemaju apsolutno nikakav efekat na viruse. Međutim, upotrebom antibiotika povećavamo troškove liječenja, šansu za pojavu neželjenih efekata lijekova, možemo uništiti normalnu bakterijsku floru u organizmu i pospješiti pojavu tzv. superinfekcija, bakterijskih upala na bazi virusnih.

Često nas iznervira kada nas ljekari pošalju nazad kući tješeći nas da se kod našeg djeteta ne radi ni o kakvoj bakterijskoj upali i da ponovo dođemo ukoliko se stanje ne popravi. U suštini ljekari izbjegavaju da vade krv djeci, ali jedan brzi test krvi može lahko da pomogne pri odluci da li da se koriste antibiotici ili ne (odnosno da li se radi o bakterijskoj upali ili ne). U jednom slučaju sam i sam zatražio od ljekara da analiziraju krv naše kćeri jer su nas htjeli poslati kući a ja sam poprilično bio siguran da se radi o bakterijskoj upali. I test je zaista bio pozitivan te smo je poštedjeli visoke temperature i još jednog posjeta ambulanti.

Antibiotici se zloupotrebljavaju i u mesnoj industriji: uzgajivači stoke znaju da stoka više naraste ukoliko im se daju antibiotici (mada u suštini ne profitiraju time, jer ih antibiotici koštaju više negoli iznosi dodatni profit koji time ostvare).

Zaključak: antibiotike koristiti SAMO ukoliko ih ljekar propiše, a budite sigurni da ih čak i ljekari propisuju vrlo često bespotrebno, iz različitih razloga. Gore sam naveo da je antibiotska terapija potrebna samo u 20 % slučajeva respiratornih infekcija, međutim ljekari u SAD-u i Kanadi ih propisuju u 50 % slučajeva.Danas je 6,6 % svih sojeva pneumokoka rezistentno na antibiotsku terapiju, a već u 1992. godini je 13,300 bolničkih pacijenata umrlo od infekcije rezistentnim bakterijama.

Skoro jedna desetina svih prijevremenih smrti je uzrokovana neaktivnošću

Prema procjenama objavljenim u Lancetu, u čitavom svijetu 9 % ljudi umre prijevremeno zbog manjka fizičke aktivnosti.

Također se procjenjuje da fizička aktivnost, manja od one koju je preporučila WHO, globalno uzrokuje 6 % svih srčanih smrti, 7 % smrti od šećera tipa II, 10 % od raka debelog crijeva i 10 % od raka dojke.

Procjenjene su načinjene prema evidencijama WHO o učestalosti neaktivnosti.Prikazani rezultati pokazuju da umanjena fizička aktivnost ubija isti broj ljudi kao i pušenje ili šećerna bolest.

Ljekari su dosad već ukazivali pacijentima na prednosti redovne fizičke aktivnosti, ali to nije urodilo željenim plodom. Sad je došlo vrijeme da se ukazuje na smrtonosnost fizičke aktivnosti.

Lancet

Rat protiv vode (ili Istina o sportskim pićima)

U sedamdesetim godinama maratoncima se savjetovalo da ne piju tekućinu u vrijeme utrke zbog straha da će ih to usporiti. Od tada se mnogo šta promijenilo, a Deborah Cohen je za British Medical Journal istražila šta se sve u međuvremenu odigralo iza kulisa.

Proizvodnja sportskih pića trenutno cvjeta i to je najbrže rastući segment industrije osvježavajućih pića.

Razvoj prvog eksperimentalnog sportskog napitka koji je sadržao vodu, šećer, kalijum fosfat i okus limuna, koštao je 43 $ (35 €). Godišnji pazari sportskih pića trenutno u Velikoj Britaniji iznose 260 miliona funti, a u SAD-u 1,6 milijardi dolara sa prognozom rasta na 2 milijarde u 2016. godini.

A gdje su pare, tu su i interesi. Robert Cade, nefrolog iz Floride je u šezdestim godinama proizveo prvi sportski napitak i nazvao ga po timu iz američkog fudbala, Gatorsima. Pogađate, radi se o Gatoradeu, za koji se tvrdilo da sprječava i liječi dehidraciju, toplotni udar i grčeve te poboljšava performansu. PepsiCo je kupio Gatorade 2001 godine, dok Coca Cola proizvodi vlastiti sportski napitak - Powerade.

Ključ vrtoglavog uspona pazara sportskih napitaka leži (a gdje drugo nego) u braku nauke i sporta. Brojni su naučni žurnali koji izvještavaju o pozitivnim efektima sportskih napitaka i, čudna li čuda, u 30 godina istraživanja dejstva sportskih napitaka dosada nije objavljen ni jedan jedini negativni rezultat. Međutim u analizi svih naučnih studija koje hvale sportske napitke, a koju su uradili Carl Heneghan, Rafael Perera, David Nunan, Kamal Mahtani, and Peter Gill, nađene su brojne mane. Nijedna od studija nije urađene kvalitetno i kao takva ne može uopće da služi kao polazište za bilo kakve naučne zaključke.

Ipak, takve studije su poslužile da se u javnom mijenju formira gledište da je:
1. osjećaj žeđi manjkav i da čovjek, oslanjajući se na žeđ, može dehidrirati. Prema tome treba piti što više, neovisno o osjećaju žeđi; i
2. sportski napitak jedino ispravno rješenje, a ne voda.

Kod prve tačke se slažu i industrija osvježavajućih pića i industrija flaširane vode. Spor nastaje tek po pitanju "šta" to treba da se pije.

Nasuprot tvrdnjama industrije stoje studije koje potvrđuju žeđ kao najbolji indikator za pravo vrijeme i količinu tečnosti koja treba da se unese, kao što pokazuje npr. jedna meta-analiza studija o biciklistima. Zaključak analize jeste da je upravo oslanjanje na žeđ najbolja strategija za rehidraciju.

Što se tiče druge tačke, na britanskoj nacionalnoj sportskoj manifestaciji Parkrun, kojeg sponzoriše Lucozade (sportski napitak GlaxoSmithKlinea) u uputama stoji: "sama voda nije dovoljna da se održi hidracija". Internet stranica Poweradea također sugerira: "Voda nije dovoljna". "Voda ne donosi prednosti u performansi kao jedno sportsko piće", bez da navede koje su to prednosti sportskog napitka.

Hiponatrijemija je jedno od bolesnih stanja koje s emože javiti u toku trke. Do sada je registrovano 16 smrti dok je 1600 ljudi doveženo u bolnicu u kritičnom stanju zbog hiponatrijemije (preniske koncentracije natrija u krvi) u vrijeme maratona. Industrija sportskih napitaka je smjesta okrivila vodu, i pohvalila svoje elektrolitske napitke. Međutim, najveća prospektivna studija urađena na razčličitim grupama maratonaca ustanovila je da sastav osvježavajućeg pića nema nikakvog efekta na nastanak hiponatrijemije, nego radije količina. Christopher Almond, jedan od vodećih autora i profesor pedijatrije na Bostonskoj dječjoj bolnici kaže: "Dostupne činjenice upućuju na to da najdjelotvorniji način da se izbjegne hiponatrijemija u vrijeme maratona jeste da se izbjegne pozitivni balans tečnosti", ili drugim riječima da se ne pije previše. Jedna druga studija je ustanovila da sportski napitci ne mogu spriječiti nastanak hiponatrijemije.

U međuvremenu su sportski napici postali toliko popularni da su u narodu počeli da se shvataju kao "ljekoviti napici", tako da oni popunjavaju i radne stolove ljudi koji se uopće ne bave sportom. Ovim ljudima šećer iz sportskih pića samo doprinosi gojaznosti i šteti zdravlju. Međutim, industriji to ne smetam sve dok su pazari visoki.

Žalosna činjenica je i ta da je industrija uspjela devalvirati nauku svojim utjecajem na naučne rezultate koji se prezentiraju u naučnim žurnalima.

Oko polovina studija koje finansira GlaxSmithKline se pojavljuju u žurnalima: Journal of Applied Physiology (20), Medicine
and Science in Sports and Exercise (24), International Journal of Sport Nutrition and Exercise Metabolism (11) i Journal of Sports Science (9). Više ovih žurnala pripada organizacijama koje imaju duge veze s Gatoradeom.

Profesor Tim Noakes, predsjedavajući naučnog instituta za vježbe i sport Discovery na Univerzitetu Cape Town,koji je i sam razvio jedan sportski napitak sa južnoafričkom kompanijom Leppin u osamdesetim godinama, kaže: "Problem sa industrijom jeste da ona samo želi da proda što više svojih proizvoda i zato mora govoriti da je žeđ inadekvatna." I on savjetuje: "Ako bi sportaši izbjegavali sportska pića, bili bi mršaviji i trčali brže."

BMJ

Odobren prvi kućni test na HIV

Već dugo vremena žene koje sumnjaju da su trudne ne moraju ići ljekaru za potvrdu. Set za test na trudnoću ne samo da se može nabaviti bez ljekarskog recepta, nego ga je moguće kupiti u svakoj drogeriji.

Ovih dana je američka Food and Drug Administration odobrila i prvi takav test na infekciju HIV-om, koji je razvila kompanija OraSure Technologies.

Set pod nazivom OraQuick In-Home HIV Test navodno ima specifičnost od 99,98 %, koji daje samo jedan lažno pozitivni rezultat na 5000 neinficiranih ljudi. Senzitivnost iznosi 92 %, što znači da jedna od 12 infekcija može ostati nedetektovana ovim testom.

Metoda detekcije se sastoji u slijedećem: U setu se nalazi štapić sa vatom, kojim se uradi bris sluzokože usta. Štapić se zatim ubaci u tubu koja mjeri prisustvo antigena HIV-a u brisu. Rezultat se dobije nakon 20 do 40 minuta.

Set za test bi se trebao pojaviti na tržištu u oktobru ove godine sa cijenom ispod 60 dolara (47 €).

U SAD-u se broj inficiranih HIV-om procjenjuje na 1,2 miliona, sa procjenama od 50 000 novih infekcija svake godine. Oko 20 % inficiranih nisu uopće svjesni svoje infekcije.

I mada puštanje ovog proizvoda navodno ima za cilj pronalaženje neidentifikovanih infekcija, sasvim je neizvjesan njegov efekat na širenje bolesti: Ljudi koji su inficirani mogu nesmetano da šire svoj virus čak i kada saznaju za njega upotrebom ovog testa i niko ih ne može teretiti za namjerno inficiranje drugih ljudi.

BMJ

Kafa smanjuje smrtnost

U studiji koja je 13 godina pratila smrtnost pola miliona Amerikanaca, ustanovljeno je da konzumacija kafe smanjuje smrtnost, ali ne i da ljudi koji piju kafu duže žive.

Šta ovo znači? Ako neko pije kafu, ne znači da živi zdrav život. Pijenje kafe je vrlo često asocirano sa pušenjem cigareta, i ukoliko se ljudi koji piju kafu generalno uporede sa onima koji je ne piju, onda oni koji piju kafu imaju veću smrtnost.

Međutim, ukoliko se faktor pušenja cigareta izdvoji kao poseban faktor, onda se dobije jasna povezanost između količine popijene kafe i smanjenja smrtnosti - pušaći koji konzumiraju kafu žive duže od onih koji to ne rade.

Dakle- što više kafe pijete, mrtnost je manja, ali ovo pravilo važi samo do 5 šolja kafe dnevno. Od šeste šolje pa nadalje, smrtnost se ponovo povećava.Ukoliko ste muško. Ukoliko ste žensko, smrtnost je otprilike ista ukoliko pijete 6 ili više šolja kafe dnevno ili ukoliko pijete 5, tj. smrtnost je pri ovim dozama najniža.

Govoreći o kvantificiranim efektima, muškarci koji piju 6 ili više šolja kafe dnevno imaju 10 % manju smrtnost, a žene iz iste kategorije 15 %.

NEJM

Ljekar će platiti 420 000 € zbog neuspjelog abortusa

Po prvi put je u Španiji jedna djevojka dobila odštetu zbog rađanja zdravog djeteta.

Dvadesetog aprila je ona primljena u EMEC kliniku, specijaliziranu u pobačajima. Ginekolog, predstavljen kao ER, je proračunao da se embrio nalazi u gestacijskoj starosti od 8 sedmica i poduzeo pobačaj vakuumskom aspiracijom.

Kada je djevojka ponovo došla na kontrolu 4. maja, ljekar je ultrazvučnim nalazom utvrdio da je abortus bio uspješan, međutim, 14. avgusta je ponovo posjetila kliniku jer je mislila da je opet zatrudnila. Novi ultrazvučni nalaz je utvrdio da je prethodni abortus bio neuspješan i da je embrio stariji od 22 sedmice. Prema španskom zakonu, abortus nije dozvoljen nakon 22. sedmice osim ukoliko postoji ozbiljan zdravstveni rizik za majku pri održanju trudnoće ili ukoliko majka ima neizliječivu terminalnu bolest.

Prema navodu djevojkine odvjetnice, uprava klinike je djevojci savjetovala da posjeti jednu ilegalnu kliniku u Barceloni da bi prekinula trudnoću.

Prema odluci sudije Francisco José Pérez Martíneza, ovaj ginekolog iz Palma de Mallorke je dužan platiti 420 000 € djevojci kao kompenzaciju za brigu o djetetu,na osnovu činjenice da majka nije željela dijete i da je njegovo sprječavanje u Španiji legalno.

Pérez Martínez je također u odluku uključio i "promjenu porodične strukture, lične autonomije i ličnog razvoja", nastalu nespriječenim porođajem.

Ukupno, ovaj ljekar će morati plaćati mjesečno 978,26 € podrške djetetu dok dječak ne napuni 25 godina i dodatno 150 000 € za emocionalnu štetu kod majke. Ljekarevo osiguranje će preuzeti dio nastalih troškova.

BMJ

Rak ubija i samoubistvom i infarktom

Istraživanje nad preko 6 miliona Šveđana je pokazalo da rak ima i "plan B" za ubistvo svoga domaćina.

Najnovije objavljeno istraživanje nad preko 6 miliona Šveđana starijih od 30 godina je pokazalo da ljudi sa dijagnosticiranim rakom u prvoj sedmici nakon dijagnoze imaju izuzetno visok rizik da se ubiju ili da umru od kardiovaskularnog incidenta (12, odnosno 5.6 puta veći rizik, respektivno).

Analizirajući broj samoubistava, otkriveno je da je mnogo veća incidenca samoubistava kod ljudi sa dijagnosticiranim rakom. Među posebnim vrstama raka, najrizičniji na samoubistvo su rak jednjaka, jetre i gušterače, a zatim rak pluća (16, odnosno 12 puta veći rizik, respektivno).

Ovi se rezultati naravno ne mogu primijeniti na generalnu populaciju u bilo kojoj državi, jer je poznato da je u Švedskoj prisutan naročito veliki postotak ljudi koji boluju od depresije, što je uzrokovano hroničnim nedostatkom sunčanog svjetla. Međutim, da ne leži sve u sunčevom svjetlu govori nam i povećan rizik na nastup nekog smrtonosnog kardiovaskularnog incidenta (npr. srčani ili moždani infarkt).

Tako ljudi sa svježe dijagnosticiranim rakom umiru od kardiovaskularnih incidenata 5.6 puta češće od onih kojima rak nije dijagnosticiran. Najopasnije vrste raka u ovom smislu su tumori centralnog nervnog sistema, a slijede ih rak jednjaka, jetre ili gušterače, te rak pluća (30, 15 i 12 puta veći rizik, respektivno).

Nakon prve sedmice nakog dijagnoze rizik na samoubistvo ili kardiovaskularni incident opada, ali ostaje uvijek prisutan.

NEJM

Manjak i višak sna: oboje vodi na drugu internu

Naučnici okupljeni oko Rohita R. Arore su u jednoj retrospektivnoj studiji pokazali da ljudi koji spavaju manje od 6 sati dnevno imaju 100 % veću šansu da dobiju srčani udar i 60 % veću šansu da obole od srčane insuficijencije u odnosu na one koji spavaju između 6 i 8 sati dnevno.

Međutim ni hronični spavači nisu pošteđeni: oni koji spavaju više od 8 sati dnevno imaju duplo veću šansu da obole od angine pectoris u odnosu na one koji spavaju između 6 i 8 sati.

Manjak sna najvjerovatnije dovodi do bolesti srca preko preduge aktivnosti simpatičkog nervnog sistema (koji je aktivniji tokom budnog stanja) i posljedične intolerancije glukoze, dijabetesa i povećanog nivoa stresnih hormona u krvi koji vode povišenom pritisku i upalnim markerima- sve faktori povezani s kardiovaskularnim oboljenjima.

Nasuprot tome, uzročno-posljedična povezanost predugog spavanja sa srčanim oboljenjima nije tako jasna. "Još uvijek nam nije jasno da li predugo spavanje uzrokuje oboljenje srca ili oboljele osobe teže da spavaju duže", izjavio je Arora.

Najnovija saznanja su objavljena prekjučer (25. marta 2012) na naučnoj sjednici American College of Cardiology u Chicagu.

news@jama

Genska terapija postepeno ulazi u praksu

Ono što je prije nekih desetak godina bilo samo teorija sa morem neriješenih pitanja, danas postepeno ulazi u ljekarsku svakodnevnicu.

Genska terapija predstavlja princip u liječenju prije svega genetičkih oboljenja, u kojima određeni gen nedostaje ili je mutiran. Tim ćelijama se preko vektora (u vidu virusa) dostavi dotični gen i ćelije ponovo dobiju izgubljenu funkciju.

U Great Ormond Street bolnici za djecu, na ovaj način se pokušalo pomoći jednom 16-godišnjaku i prve reakcije na terapiju su obećavajuće. On boluje od hronične granulomatozne bolesti i nema odgovarajuću produkciju fagocita, ćelija koje se bore protiv bakterija i gljivica, tako da je podložan infekcijama. Jedina terapija ove bolesti dosada je bila transplantacija koštane srži.

U nedostatku odgovarajućeg donora, ljekari su ovdje primijenili gensku terapiju: mobilizirali su matične ćelije iz dječakove koštane srži, izolovali ih i transficirali ih sa vektorom koji je sadržao nedostajući gen. Nakon toga su mu vratili matične ćelije, koje su omogućile produkciju fagocita.

Raniji problem sa genskom terapijom je bio da su rezultati bili samo prolaznog karaktera te da su vektori težili aktivaciji proonkogena – gena koji stimulisu nastanak raka. Djeca su u ranijim pokušajima dobijala leukemiju. Ovaj put se je pokušalo sa vektorima koji ne bi trebali izazvati rak.

Prvi rezultati su pokazali uspješan oporavak, koji je djetetu omogućio i uspješnu borbu protiv gljivične infekcije pluća koja ga je ranije ostavljala bez daha. Disanje mu se je poboljšalo i mogao je ponovo poćeti sa školom.

BMJ

Budućnost transplantacije je bez imunosupresiva

Svaka transplantacija nosi sa sobom rizik odbacivanja transplantata i to je razlog zašto svi pacijenti s nekim transplantiranim organom moraju da doživotno primaju imunosupresive odnosno lijekove koji slabe imuni sistem čovjeka (oni su neophodni jer je imuni sistem taj koji prepoznaje transplantirani organ kao stran i zatim ga napada).

Međutim imunosupresivi nisu bezazleni lijekovi. Oni nose sa sobom rizik za nastanak šećerne bolesti, visokog krvnog pritiska, abnormalne funkcije bubrega, podložnosti infekcijama i karcinoma. Pacijenti sa transplantatom, koji primaju imunosupresive, imaju duplo veći rizik za nastanak raka u odnosu na normalnu populaciju.

Sada se čini da je rješenje ovih problema na vidiku. Istraživački tim oko Davida Sachsa iz MGH Centra za istraživanje transplantne biologije u Massachusettsu su našli alternativno rješenje: potrebno je da pacijenti u vrijeme transplantacije prime i koštanu srž od donora. U tom slučaju nastaje tolerancija domaćina prema transplantatu, ali također i tolerancija transplantata prema domaćinu i nisu potrebni nikakvi imunosupresivi da spriječe odbacivanje transplantata ili bolest transplantat-protiv-domaćina (Graft versus host disease).

Trenutno međutim rezultati nisu u potpunosti zadovoljavajući, jer ne reaguju svi pacijenti jednako na novi tretman, tako da se, za bolje rezultate, istraživanje ponovo seli na pokuse na životinjama, da bi se ustanovilo da li je potrebno uraditi kompletnu transplantaciju koštane srži ili samo djelimičnu, te da bi se utvrdili ostali parametri za što bolje rezultate.

U međuvremenu mnogi pacijenti već uživaju svoj život sa doniranim organom a bez popratne medikacije neugodnim lijekovima.

Jean Searl, prva učesnica u studiji sa HLA-mismatch (nekompatibilnim) organima i istovremenom transplantacijom koštane srži, trenutno trči maratone i učestvovala je i na Svjetskim transplantacijskim igrama. “Ova prednost je malo nefer, jer ja ne moram da uzimam lijekove” kaže ona, “oni su tako ljubomorni na mene i kažu 'mi bismo željeli da smo uradili to što si ti uradila'”.

Nature Medicine

Maratonci imaju 34 puta manji rizik da umru nego džogeri

Srčani zastoj nije isto što i infarkt srca. Kod infarkta srca dođe do začepljenja u nekoj od srčanih arterija ili njenog pucanja, što uzrokuje nedostatak opskrbe krvlju dotičnog područja. Kod srčanog zastoja srce jednostavno ne uspijeva da ispumpa dovoljno krvi u krvne sudove (etiologija različita).

Za početak je važno reči da  je srčani zastoj rijetka pojava u toku maratona. U SAD-u je između 2000. i 2009. godine maraton ili polumaraton trčalo 11 miliona ljudi. Od toga je samo 59 njih imalo srčani zastoj u toku ili nakon trke, a među njima je 42 umrlo, registrovala je jedna studija objavljena u NEJM-u (New England Journal of Medicine).
Prosječna starost onih koji su dobili srčani zastoj je bila 42 godine, ali su oni, koji su preminuli, bili u prosjeku mlađi od onih koji su preživjeli srčani zastoj.

U poređenju sa atletičarima maratonci prema ovim rezultatima imaju manji rizik za umiranje. Kod maratonaca nastupa jedan srčani zastoj na 184 000 sportaša, odnosno jednu smrt na 259 000, dok je kod atletičara proporcija smrtnosti 1: 43 770, kod triatlonaca 1: 52 630 i kod džogera 1: 7 620 (jedna smrt na 7 620 prethodno zdrava džogera srednjih godina).

Vakcinacija i autizam: Tužba protiv BMJ-a

Andrew Wakefield, naučnik koji je povezao autizam sa vakcinom protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, je podigao optužbu protiv engleskog naučnog žurnala (British Medical Journal), njenog glavnog i odgovornog urednika Fione Goodlee i istraživačkog novinara Briana Deera.

Da napomenem, Wakefield i saradnici su u Lancetu objavili 1998. godine članak o povezanosti nastanka autizma nakon vakcinacije gore pomenutom vakcinom. Nakon što je Brian Deer uspio doći do roditelja nekih od pacijenata koji su uključeni u ovu studiju te otkrio ozbiljne prekršaje u studiji (npr. simptomi autizma su se kod nekoliko dječaka -od ukupno 11- javili već mnogo prije vakcinacije, kod jednoga su se pojavili oko 6 mjeseci nakon, mada je u studiji naveden prosjek od 6 dana itd.), Wakefieldovi saradnici su se 2004. godine ogradili od svojih rezultata u dotičnoj studiji, a 2010. godine je članak povučen iz Lanceta.

Nakon toga je novinar Brian Deer napisao još jedan članak u BMJ-u u kojima razotkriva u detalje sve namjerne ili slučajne greške počinjene u studiji i taj, posljednji, članak je ujedno i povod za Wakefielda da tuži žurnal zbog narušavanja ugleda.

BMJ

Lijekovi protiv masnoće povećavaju rizik za oboljenje od dijabetesa

Žene u menopauzi koje uzimaju statine, lijekove za obaranje masnoće u krvi, imaju skoro dva puta veći rizik od obolijevanja od šećerne bolesti u odnosu na žene koje ne uzimaju ove lijekove.

Do ovih rezultata došla je ekipa naučnika na čelu sa Annie L. Culver sa Mayo klinike iz Rochestera, Minnesota, istražujući incidencu (broj novih slučajeva) dijabetesa kod 161 808 žena u menopauzi. Povećan rizik za nastanak šećerne bolesti je ustanovljen kod svih oblika terapije statinima i iznosi u prosjeku 1.7.

Mada je još mnogo ranije ustanovljeno da statini ne predstavljaju nikakvu zaštitu kod žena (zapravo ni kod koga), njihovo korištenje je i dalje vrlo raširena pojava zbog intenzivne kampanje farmaceutskih kompanija koje posjeduju patente na ove lijekove.

Archives of  Internal Medicine

Hanover zabranio korištenje e-cigareta svojim službenicima na radnom mjestu

E-cigarete ili električne cigarete sadrže punjenje sa tekućinom baziranoj na propilen-glikolu ili glicerinu u kojoj je rastvoren nikotin.

Kad korisnik “uvuče dim” aparat zagrije rastvor i nastaje para bez dima preko koje pušači zadovoljavaju svoju žudnju za nikotinom. E-cigarete se uglavnom reklamišu za mjesta gdje je zabranjeno pušiti cigarete te za odvikavanje od pušenja.

Međutim, porast popularnosti e-cigareta u Njemačkoj je povećao i zabrinutost zdravstvenih ustanova i mnogi od njih su objavili svoju zabrinutost zbog njihovog potencijalnog rizika za zdravlje. U posljednjoj sedmici decembra grad Hanover je zabranio korištenje ovih aparatića u gradskoj administraciji i vozilima, a razmatra i njihovu zaranu u restoranima i drugim zatvorenim javnim mjestima u očekivanju studija koje bi trebale razjasniti situaciju oko njihovog potencijalnog rizika. Odluka grada Hanovera je dijelom zasnovana na proglasu upozorenja Federalnog centra za zdravstvenu edukaciju iz Kölna.

Glavni problem u vezi sa e-cigaretama jeste to sto se radi o medicinskom proizvodu koji, za razliku od nikotinskih flastera ili žvakaćih guma, može da se kupi i van apoteka, odnosno njihova sigurnost nije kontrolisana. Trenutne informacije o riziku ovih naprava su izuzetno skromne.

BMJ

600 000 pušača ostavilo pušenje nakon zabrane

Da državna politika ima najveći uticaj na zdravlje čovjeka pokazuje i najnoviji primjer iz španije. 

Već u prvoj godini nakon što je španija uvela zabranu pušenja na javnim mjestima, prodato je 569 miliona pakovanja cigareta manje u odnosu na prethodnu, a 600 000 pušača je prestalo pušiti, kako navodi Nacionalno vijeće za prevenciju pušenja. Hospitalizacije zbog srčanog udara su u bolnici La Paz u Madridu opale za 10 %, dok su hospitalizacije djece zbog astme u istoj bolnici pale za 15 %.

BMJ

Kahvom protiv raka

Još jedna dobra vijest za ljubitelje kahve. Ili bolje rečeno- ljubiteljice kahve. U najnovijoj studiji, u koju je bilo uključeno 67 470 žena kroz 26 godina, otkriveno je da žene koje piju 4 ili više šolja kahve dnevno imaju za 25 % manji rizik da obole od raka endometrija (unutrašnjeg sloja materice) od žena koje ne piju kahvu ili je piju vrlo malo.

Nasilje na ulicama je proporcionalno prodanom alkoholu

Dosadašnje studije koje su se bavile povezanošću pijenja alkohola sa nasiljem su uglavnom bile temeljene na anketama. Prije par dana je objavljena studija koja je direktno poredila količinu prodatog alkohola u jednom danu sa nasiljem slijedećeg dana, u Ontariu, Kanada.

Doviđenja saharinu i aspartamu - stevija se izborila za tržište

Ovih dana su u Njemačkoj i Austriji na tržište izbačeni prvi primjerci Stevite: osvježavajućeg pića sa svega 5 kCal.

Dugo vremena su se proizvodđači borili da dobiju dozvolu za korištenje stevije u prehrambenoj industriji. Stevija je naširoko korištena biljka u Japanu, Kini, Indoneziji, Južnoj Americi itd. u svrhu nekaloričnog zaslađivanja, ali je u SAD-u i Evropskoj uniji uvijek bila zabranjena. U SAD-u je bila dozvoljena samo kao čitava biljka. Najviše su iz ovakvog slijeda događaja profitirale naravno firme koje su nosile patente na Aspartam, Acesulfam-K, saharin i ostale zaslađivače, koji su bili sve osim sigurni.