Antibiotici se zloupotrebljavaju i u mesnoj industriji: uzgajivači stoke znaju da stoka više naraste ukoliko im se daju antibiotici (mada u suštini ne profitiraju time, jer ih antibiotici koštaju više negoli iznosi dodatni profit koji time ostvare).
Ljudi uzimaju antibiotike kad ih boli grlo, kad se osjećaju gripozno, ali također i kad ih bole leđa, glava ili bilo šta drugo.
Antibiotici se često zloupotrebljavaju, a naročito u uslovima kakvi vladaju u BiH, gdje mnogi apotekari prodaju sve za što mogu dobiti novac.Godišnje se u svijetu potroši preko 10 000 tona antibiotika.
Kako se antibiotici mogu zloupotrijebiti? Zloupotreba antibiotika se sastoji u prvom redu u njihovom postepenom činjenju neefikasnim, odnosno antibiotici svojom prekomjernom upotrebom postaju beskorisni.
Kolonije bakterija su sačinjene od miliona i milijardi bakterija, koje su raznovrsne u mnogo aspekata, a jedan od njih jeste i otpornost prema antibioticima. Često ćemo u određenoj koloniji bakterija naći one koje su otporne prema određenom antibiotiku. Međutim, ostale bakterije usporavaju rast ovih rijetkih otpornih bakterija i time se organizam još uvijek održava u ravnoteži. Kada primijenimo antibiotik, on će uništiti sve bakterije koje su osjetljive na njega, ali će se one otporne razmnožiti te mogu izazvati oboljenje koje će se vrlo teško ili nikako liječiti (rezistentne bakterije u međuvremenu uzrokuju . Osim toga, takve rezistentne bakterije se brže šire u bolnicama, gdje se primjenjuju različiti antibiotici i gdje postoji šansa da se pojave sojevi rezistentni na više antibiotika (npr. poznata MRSA bakterija).
Ovo se naročito često dešava pri neopravdanoj upotrebi antibiotika. Za antibioticima se poseže pri skoro svakom poremećaju i bolesti, a da njihova upotreba uopće ne koristi, odnosno time se samo doprinosi razvoju rezistentnih sojeva bakterija. Uzmimo primjer jedne banalne prehlade. Prema studijama Svjetske zdravstvene organizacije samo 20 % svih respiratornih infekcija zahtijeva terapiju antibioticima.Većina prehlada je uzrokovana virusima, a antibiotici nemaju apsolutno nikakav efekat na viruse. Međutim, upotrebom antibiotika povećavamo troškove liječenja, šansu za pojavu neželjenih efekata lijekova, možemo uništiti normalnu bakterijsku floru u organizmu i pospješiti pojavu tzv. superinfekcija, bakterijskih upala na bazi virusnih.
Često nas iznervira kada nas ljekari pošalju nazad kući tješeći nas da se kod našeg djeteta ne radi ni o kakvoj bakterijskoj upali i da ponovo dođemo ukoliko se stanje ne popravi. U suštini ljekari izbjegavaju da vade krv djeci, ali jedan brzi test krvi može lahko da pomogne pri odluci da li da se koriste antibiotici ili ne (odnosno da li se radi o bakterijskoj upali ili ne). U jednom slučaju sam i sam zatražio od ljekara da analiziraju krv naše kćeri jer su nas htjeli poslati kući a ja sam poprilično bio siguran da se radi o bakterijskoj upali. I test je zaista bio pozitivan te smo je poštedjeli visoke temperature i još jednog posjeta ambulanti.
Antibiotici se zloupotrebljavaju i u mesnoj industriji: uzgajivači stoke znaju da stoka više naraste ukoliko im se daju antibiotici (mada u suštini ne profitiraju time, jer ih antibiotici koštaju više negoli iznosi dodatni profit koji time ostvare).
Zaključak: antibiotike koristiti SAMO ukoliko ih ljekar propiše, a budite sigurni da ih čak i ljekari propisuju vrlo često bespotrebno, iz različitih razloga. Gore sam naveo da je antibiotska terapija potrebna samo u 20 % slučajeva respiratornih infekcija, međutim ljekari u SAD-u i Kanadi ih propisuju u 50 % slučajeva.Danas je 6,6 % svih sojeva pneumokoka rezistentno na antibiotsku terapiju, a već u 1992. godini je 13,300 bolničkih pacijenata umrlo od infekcije rezistentnim bakterijama.
