Da je pušenje osnovni riziko-faktor za nastanak raka pluća ( i još nekih drugih upalnih i malignih oboljenja, npr. raka mokraćne bešike ili hroničnog obstruktivnog oboljenja pluća), poznato je već decenijama.
Primjera radi, 75 % novootkrivenih slučajeva raka pluća je otkriveno kod pušaća (mada pušaći čine manji dio populacije, u Evropi u prosjeku između 16 % u Ukrajini i 45 % u Austriji. Bosna i Hercegovina ovdje spada u države s velikim brojem pušaća, 36 %, prema podacima Svjetske Zdravstvene Organizacije iz 2009. godine). Ipak, 25% oboljelih su deklarisani nepušači.
Jedna nova studija o uticaju pušenja na nastanak karcinoma debelog crijeva pokazuje međutim ne samo da pušenje pospješuje nastanak raka debelog crijeva, nego i da su rizici za nastanak različitih vrsta oboljenja kod pušaća dosad bili čak potcijenjeni i pogrešno procijenjeni.
Naime, većina studija je status pušenja kod pacijenata procjenjivala na osnovnu anamnestičkih podataka (vlastita izjava pacijenta o svojim (ne)pušačkim navikama). U upravo objavljenoj studiji (Cross AJ et al.: Metabolites of tobacco smoking and colorectal cancer risk. Carcinogenesis 2014 ) su međutim pušačke navike određene analizom metaboličkih produkata u krvi specifičnih za pušače uz istovremenu analizu anamnestičkih podataka.
Tako je na površinu isplivala činjenica da mnogi pušači poriču svoj pušački status, odnosno za mnoge anamnestičke nepušače se ispostavilo da su zapravo pušači, nakon krvne analize. Ili u najmanju ruku pasivni pušači koji toga nisu svjesni.
Mnogi ispitanici iz onih 25 % "nepušača" bi tako lahko mogli preči u 75 % pušača i statistike dodatno pojačati u pravcu štetnosti duhana.
