Rak definitivno predstavlja najteži problem s kojim se suočava modernamedicina. Uprkos ogromnom napretku postignutom u borbi protiv ove skupine smrtonosnih oboljenja, efektivna terapija, poput, recimo, antibiotika protiv bakterijskih infekcija, još uvijek nije pronađena.
Najnovija istraživanja nam donose još jednu mnogoobećavajuću terapiju. Optimizma ne fali, a ova terapija već i u samom konceptu pokazuje da se radi o unikatnom pristupu rješavanja problema. O individualnoj, odnosno individualno adaptiranoj terapiji je u medicini već odavno bilo riječi, međutim, ovdje se radi o apsolutnoj individualnoj terapiji, odnosno individualnoj proizvodnji posebnog lijeka (u vidu antitijela) za svakog oboljelog pacijenta. O čemu se zapravo radi?
Poznato je da ćelije raka nastaju neispravljenim mutacijama DNA zdravih ćelija. Ove mutacije dovode do proizvodnje molekula RNA i proteina kakve nisu prisutne u zdravim ćelijama. Sve strane strukture bi teoretski trebale biti prepoznate od strane pacijentovog imunog sistema i uništene, to se međutim dešava spontano samo u 0,5% slučajeva. Ideja koja stoji iza nove treapije jeste da se pacijentov imuni sistem podstakne u borbi protiv ovih stranih molekula, odnosno njihovih nosioca- tumorskih ćelija, i to vakcinisanjem pacijenta protiv upravo tih stranih molekula.
S druge strane, 95% mutacija svakog raka je karakteristično samo za jednog oderđenog pacijenta. To bi značilo, da jedna univerzalna vakcina za sve oboljele od jedne specifične vrste raka, ne bi mnogo pomogla. Nova individualna terapija se dakle temelji najprije na analizi takozvanog mutanoma, odnosno skupa svih mutacija unutar jedne tkivne probe raka, a zatim vakcinacija tih pacijenata RNA-molekulama mutiranih genskih sekvenci. Imuni sistem zatim djeluje sam protiv otprilike 20% ovih molekula (jer nisu sve imunogene, odnosno u stanju da izazovu imuni odgovor). Toliko što se tiče teorije.
U praksi su izvedene prve studije na životinjama i počinju da se rade studije i s ljudima. Studija na miševima (Nature 2015; 529;692) je pokazala da su miševi s rakom još nakon 100 dana nakon vakcinacije svi ostali u životu. Miševi iz kontrolne grupe (bez terapije) su umrli već nakon 65 dana. Čak i plućne metastaze su na ovaj način odstranjene. U isto vrijeme nije zabilježena nikakva toksičnost ove terapije. Univerzitet u Mainzu je započeo i jednu malu studiju s 15 pacijenata oboljelih od malignog melanoma kože, a planu je također studija sa ženama oboljelim od raka dojke.
Prva studija s ljudima je još u toku i nestrpljivo očekujemo njene rezultate. Ograničenje ove studije je međutim to, da etički nije dozvoljeno provoditi studije na ljudima s novim terapijama bez istovremene, u datom momentu najbolje moguće, terapije, a to su trenutno citostatici, koji osim borbe protiv ćelija raka, u isto vrijeme suprimiraju imuni sistem, koji u novoj terapiji igra ključnu ulogu.
