Tuesday, 14 November 2017

Bošnjakova klasifikacija tumora bubrega



Da postoji neka međunarodno priznata klasifikacija bilo čega u oblasti nauke, koja se zove po (nekom, određenom) Bošnjaku, začudila bi svakog Bošnjaka. Jedna takva klasifikacija ipak postoji, doduše ne po imenu nekog Bošnjaka, nego po imenu jednog američkog naučnika s jevrejskim porijeklom, Mortona Arthura Bosniaka, koji je prije nešto više od godinu dana, 7. septembra 2016. g., preminuo, a radio je u njujorškom Langon Medicinskom Centru. Njegova klasifikacija malignantnog potencijala bubrežnih cisti je prije svega poznata među radiolozima, urolozima i nefrolozima (on sam je bio radiolog). Ova klasifikacija se i danas koristi širom svijeta. Dr. Bosniak je objavio preko 140 naučnih članaka i bio gostujući profesor na više od 120 univerziteta u svijetu.
Posebno je važan njegov rad u kojem dokumentuje sigurnost parcijalne resekcije bubrega u slučaju karcinoma bubrežnih ćelija (do tada je klasična procedura bila odstranjenje čitavog bubrega). Također je objavio rad u kojem obrazlaže prednost odustajanja od hirurškog odstranjenja manjih tumora bubrega, posebno kod starijih pacijenata.

O povezanosti ovog istaknutog naučnika i ljekara s Bosnom, odnosno o nastanku njegova prezimena nisam uspio saznati ništa više, jer su informacije o tome oskudne. Njegova žena Tommie Hager Bosniak je još uvijek živa.

Izvor: http://www.scbtmr.org/Bosniak

Thursday, 3 March 2016

Bolesniku dopustiti hadž?


Godišnje se na hadžu okupi oko 2 miliona hodočasnika. Mnogi su oboljeli. Gledano kroz prizmu historije, najveća opasnost po zdravlje i život hadžija su bile infektivne bolesti. U posljednje vrijeme se međutim za dobijanje dozvole za odlazak na hadž moraju najprije uraditi pretrage na infektivne bolesti.






Danas su najveći uzrok boravka u bolnici i smrti na hadžu kardiovaskularne bolesti, 64% odnosno 46% do 66%, respektivno.

Naravno, među hadžijama su i mnogi ljudi koji ne bi imali ništa protiv da svoj život završe upravo u toku hadža, međutim, da li je to ono što žele vlasti u Saudijskoj Arabiji? I ne podsjeća li to na polemiku o eutanaziji? I dan danas, bez obzira na opću promjenu standarda u svijetu, ljudima sa insuficijencijom bubrega (ljudima na dijalizi), ljudima s teškim srčanim oboljenjima te ženama u odmaklom stadiju trudnoće je dozvoljeno da obave hadž.

Kao rezultat, primjera radi, 2015. godine je u Saudijskoj Arabiji u vrijeme hadža hodočasnicima obavljeno 2200 dijaliza, 27 operativnih zahvata na otvorenom srcu i 688 koronarnih kateterskih intervencija (obično u slučaju srčanog infarkta ili predinfarktnog stanja).

Trenutno mnoge zemlje ne uzimaju uopće u obzir zdravstveno stanje hadžija (izuzev opasnosti po druge hadžije u slučaju infektivnih bolesti). Jedini ograničavajući faktor je sposobnost hodočasnika da finansiraju hadž. Jedan broj zemalja je pak uveo ljekarske kontrole koje određuju i rizik za ozbiljno ugrožavanje zdravlja i života hadžije, i time su značajno smanjile broj teških oboljenja i smrti svojih građana prilikom obavljanja hadža.

Međutim, u doba opće dezorijentiranosti islamske teologije u borbi s izazovima modernog vremena, ovo će neminovno dovesti i do diskusije među islamskim učenjacima o tome da li ljekari imaju pravo odlučivati o nečijoj sposobnosti da obave hadž. I o njihovom pravu da pri tome rizikuju svoj život.


Tuesday, 9 February 2016

Dojenje kao sredstvo smanjenja smrtnosti



U posljednjem broju poznatog naučnog ćasopisa "Lancet" objavljena je analiza 28 studija, koje su većinom i same po sebi analize (dakle radi se o "analizi analiza", tzv. meta-analizi) o uticaju dojenja na zdravlje djeteta i majke.



Mada je već od ranije poznato da dojenje nudi određene prednosti djetetu i majci, ovdje su te prednosti detaljno obrađene te su upoređene prakse dojenja u zapadnim i nerazvijenim te srednje razvijenim zemljama.
Ukratko, rezultati ove meta-analize nam govore da djeca, koja su duže dojila, imaju značajno niži broj infektivnih oboljenja te broj smrti kao njihovih posljedica, manji broj deformacija zubala te višu inteligenciju u odnosu na djecu koja su dojila kraće vrijeme ili nisu uopće dojila. Ova nejednakost se nastavlja i u kasnijem životu. Osim toga, sve je više indicija da dojenje štiti i od gojaznosti i šećerne bolesti u odraslom dobu.
Dojenje bi moglo godišnje spriječiti (statistički gledano) smrt 823 000 djece u čitavom svijetu.
Što se tiče majki, dojenje sprječava značajan broj novih slučajeva raka dojke, i može smanjiti rizik za nastanak raka jajnika i dijabetesa. Globalno gledano, 20 000 smrti majki može biti spriječeno dojenjem.
Da je "znanje krhko" pokazuje međutim i zvanični proglas Američke Akademije Pedijatara iz ne tako davne 1984. godine, u kojem se kaže da "i ako postoje neke prednosti dojenja u populaciji sa urednom higijenom, ishranom i medicinskom zaštitom, te prednosti su očito skromne". Nešto više od 30 godina kasnije svjedoci smo brojnih studija koje dokazuju da je svojevremeno taj stav bio ozbiljna opasnost za generacije koje su odrasle u vjerovanju da dojenje i nije nešto posebno. Politike mnogih zapadnih zemalja su možda i dan danas pod uticajem ovog proglasa, I drugih proglasa koji su nastali bez dobro potkovane naučne argumentacije nego više iz tzv. Političke korektnosti ili iz finansijskih interesa.
U zapadnim zemljama nivo dojenja je niži nego u razvijenim, pretežno zbog načina života orijentisanog prema karijeri, te zakonskim odredbama trajanja porodiljskog odsustva. Tako npr. u Švajcarskoj, Belgiji, Francuskoj ili Holandiji, porodilja smije samo između 3 i 4 mjeseca odsustvovati s radnog mjesta, s mogućnošću vraćanja na radno mjesto čak i prije istoka ovog roka, dok u SAD-u to vrijeme uopće nije regulisano i ne postoje nikakva socijalna primanja kao finansijski nadomjestak za to vrijeme (u SAD-u). Rijetke su države koje ženama nude više vremena za njegu i dojenje djeteta, poput Austrije, koja ostavlja mogućnost porodiljskog odsustva do 2 godine, sa zagarantovanim prethodnim radnim mjestom.
I mada je situacija u razvijenim zemljama nepovoljnija za dojenje djece, čak i u nerazvijenim i u zemljama u razvoju, u kojima mnoge majke nemaju posao i ostaju sa svojom djecom kod kuće, samo 37% djece se hrani isključivo majčinim mlijekom u prvih 6 mjeseci života. Ovakva situacija je dijelom i posljedica intenzivnog reklamisanja vještačkog mlijeka, tako da mnoge majke smatraju da je mlijeko u prahu koje kupuju u prodavnicama bolje i zdravije za njihovu djecu nego majčino mlijeko.
Osim toga, utvrđeno je da žene iz siromašnijih porodica duže doje djecu od bogatijih žena, ali i da bogatije, visoko-obrazovane žene tendiraju dužem dojenju. Međutim, siromašnije žene rado prelaze na komercijalne nadomjestke za majčino mlijeko ukoliko im se prihodi povećaju.
Pospješivanje dojenja nije lahak zadatak. Globalni obrt nadomjestaka za majčino mlijeko iznosi 44,8 milijarde dolara, i ovdje je interes jasan. Nasuprot tome, globalna šteta koja nastaje smanjenom inteligencijom i sklonošću raznim oboljenjima djece koja ne doje dovoljno ili nikako, je procijenjena na 302 milijarde dolara godišnje.

Friday, 15 January 2016

Transplantacija izmeta



Ideja da van neko u debelo crijevo “ubaci” određenu količinu tuég izmeta, pretjerano ne izaziva apetit. Uprkos tome, tzv. “transplantacija fecesa” predstavlja standardnu terapijsku metodu u liječenju crijevnih infekcija uzročnika Clostridium difficile.

Klostridije su anaerobne bakterije iz porodice Clostridiaceae, a pripadaju im mnogi slavni članovi, npr. Clostridium tetani, uzročnik tetanusa. Svako dijete neposredno nakon rađanja dobija vakcinu protiv ovog smrtonosnog uzročnika. Clostridium botullinum uzrokuje botulizam, također smrtonosnu bolest, uglavnom kad se u anaerobnim uslovima (hermetički zatvorena konzerva) bakterije namnože u mesu. Botulinus toksin, kojeg proizvodi ovaj bakterijski soj, je jedan od najjačih otrova na svijetu. Količina botulinus toksina veličine zrna soli je dovoljna da ubije pola milijarde ljudi. Ovdje se dakle i ne govori o infekciji, jer je prisustvo živih bakterija uglavnom nebitno. Svu štetu čini toksin koji ova bakterija proizvodi. Osim toga ovaj otrov se koristi i u kozmetićkoj industriji za napuhavanje usana i zatezanje kože lica.
Nasuprot njima, Clostridium difficile nije toliko spektakularan bacil, ali je odgovoran za porast infekcija probavnog trakta (karakterisane uglavnom teškom dijarejom) i, primjera radi, 2011. godine je u SAD-u uzrokovao 500 000 infekcija, odgovornih za 29 000 smrti. Nakon pojave virulentnijih sojeva, terapija je postala komplikovana, a infekcije često rekurentne. Pri rekurentnim infekcijama sve se češće koristi “transplantacija fecesa” od stranih donora, u namjeri da se uspostavi normalna crijevna flora, koja bi trebala da suprimira populaciju clostridiuma difficile.
Jedan problem pri ovoj terapiji jeste da se feces donora najprije mora mikrobiološki ispitati, a ponavljanje ove procedure za svaku transplantaciju je skupa za zdravstveni sistem. Zato je rađena studija (JAMA. 2016;315(2):142-149. doi:10.1001/jama.2015.18098) koja poredi rezultate ove terapije kada se koristi “svježi” feces i kada se koristi zamrznuti feces. Rezultati su pokazali da su obje metode jednako uspješne (70-75%), tako da se donirani feces može jednostavno ispitati, zamrznuti i koristiti po potrebi.


Jama Editorial
JAMA originalni članak

Saturday, 9 January 2016

Bilo kakva konzumacija alkohola povećava rizik za nastanak raka

O mitu o alkoholu kao kardioprotektivnom faktoru sam već pisao. No tu se priča ne završava. Najnovija uputstva jedne ekspertske savjetodavne grupe iz Velike Britanije upućuju na to da (kvantitativno) bilo kakva konzumacija alkohola povećava rizik za nastanak više vrsta raka, naročito raka dojke, crijeva i jednjaka.


Do ovog zaključka dovela je analiza 44 sistematska istraživanja i meta-analize objavljene od 1995. godine do danas. Istovremeno je objavljeno da je 4-6% svih novih slučajeva raka ima konzumaciju alkohola kao uzrok. Pri tome je obilnija konzumacija povezana s većom incidencom raka, ali je povećanje incidence prisutno i pri minimalnoj konzumaciji alkohola, kada se uporedi s apstinencijom.

Tako npr. statistička prognoza prevalence raka dojke na 1000 žena, koje ne konzumiraju alkohol, u toku čitavog života iznosi 109, dok kod žena koje konzumiraju manje od 14 jedinica alkohola sedmično (što, primjera radi, odgovara nešto manje od 3 litra piva) ona iznosi 126 (povećanje od 15,6%), pri konzumaciji između 14 i 35 jedinica ona iznosi 153 (+40%), a pri konzumaciji od preko 35 jedinica alkohola sedmično ona iznosi 206 (+89%).

Broj slučajeva raka jednjaka kod apstinentnih muškaraca iznosi 6 na 1000 u toku cijelog života. Pri sedmičnoj konzumaciji do 14 jedinica alkohola ona iznosi 13 (+117%), između 14 i 35 jedinica alkohola on iznosi 25 (+317%) a kod onih koji konzumiraju više od toga 58 (+867%).

Slično je zabilježeno i kod mnogih drugih vrsta raka.

Izvještaj Odbora za karcinogenost navodi da vrsta alkoholnog pića pri tome ne igra značajnu ulogu. Rizik je vezan samo za količinu unesenog alkohola, ali "bezbjedne" količine nema. Svaka unesena količina automatski donosi povećan rizik za nastanak različitih vrsta raka.

John Holmes, viši naučni saradnik u Alcohol Research Group Univerziteta u Sheffieldu, koji je bio zadužen za analizu činjenica o riziku po zdravlje u vezi s različitim količinama i navikama pijenja alkohola za Public Health England, komentariše: "Dok mnoge naučne studije sugeriraju da umjerena konzumacija alkohola može biti dobra za srce, naučnici su sve više zabrinuti jer smatraju da su ove studije s navodnim protektivnim efektom alkohola poprilično precijenjene."

"Naše analize jesu pokazale da određeni protektivni efekat postoji, ali kada se uporedi s rizicima koje konzumacija alkohola sa sobom donosi, sav preostali protektivni efekat je minimalan, prisutan samo pri vrlo maloj konzumaciji alkohola i, čini se, povoljan samo za vrlo specifične grupe ljudi u populaciji."

Izvor: BMJ