Večernja čašica ipak nije eliksir zdravlja

Već godinama se u naučnim krugovima "večernja čašica-dvije" alkohola slavi kao recept za dugovječnost. Dobra za krvne sudove, za srce. Pored neospornog štetnog efekta po zdravlje pretjerane konzumacije alkohola, dosad su se ljubiteli "čašice" mogli tješiti da umjerena konzumacija alkohola ne da šteti, nego da čak ima pozitivne efekte na zdravlje. I to ne bez razloga, jer je već više studija objavljeno s rezultatima na tu temu. Jedna od takvih studija je npr. studija objavljena u British Medical Journal (BMJ 2011; 342: d671) prije četiri godine, prema kojoj se najmanje srćanih i moždanih infarkta dešava ljudima koji dnevno piju jedno do dva alkoholna pića.

No čini se da je vrijeme da ova "naučna činjenica" pređe u područje mitova. Naime, kao što je tim Craiga Knotta sa University College London pokazao, skoro sve, ako ne i sve dosadašnje studije na ovu temu su opterećene značajnim metodološkim problemima koji dovode u pitanje njihove rezultate. Jedan od njih je npr. taj što su ispitanici pogrešno svrstavani. Ovime je u grupu "trezvenjaka" svrstan svaki ispitanik koji trenutno nije konzumirao alkohol, mada je poznato da su mnogi ljudi, koji su  dugo vremena konzumirali alkohol redovno i u većim količinama, ali su prije nekog vremena prestali da ga konzumiraju, takođe završili u grupi "trezvenjaka". Tako su posljedice hroničnog konzuma alkohola po zdravlje ljudi jednim udarcem postale zapravo posljedice trezvenjaštva u navedenim studijama.

Nakon što je Knott iz jedne studije s 18 000 ljudi izbacio one koji su prestali s uživanjem alkohola, zdravstvena nadmoć konzumenata nad trezvenjacima se istopila. Statistički je još samo grupa muškarca između 50 i 64 godine, te žena nakon 65 godine još uvijek pokazala manju smrtnost nego u trezvenjaka, međutim Knott smatra da je čak i ta prednost samo umjetna, te da su vjerovatno još neki faktori previđeni u analizi rezultata.

Ideja, koja je mnogim ljudima privlačna, da uživanje alkohola u isto vrijeme donosi zdravlje, je tako postala zvijezda koja se gasi. Mike Daub s australijskog Curtin University rezimira: "kad se nešto čini kao predobro, da bi bilo istina, mora se uzeti s oprezom".