Vlastita vakcina protiv raka

Rak definitivno predstavlja najteži problem s kojim se suočava modernamedicina. Uprkos ogromnom napretku postignutom u borbi protiv ove skupine smrtonosnih oboljenja, efektivna terapija, poput, recimo, antibiotika protiv bakterijskih infekcija, još uvijek nije pronađena.
Najnovija istraživanja nam donose još jednu mnogoobećavajuću terapiju. Optimizma ne fali, a ova terapija već i u samom konceptu pokazuje da se radi o unikatnom pristupu rješavanja problema. O individualnoj, odnosno individualno adaptiranoj terapiji je u medicini već odavno bilo riječi, međutim, ovdje se radi o apsolutnoj individualnoj terapiji, odnosno individualnoj proizvodnji posebnog lijeka (u vidu antitijela) za svakog oboljelog pacijenta. O čemu se zapravo radi?
Poznato je da ćelije raka nastaju neispravljenim mutacijama DNA zdravih ćelija. Ove mutacije dovode do proizvodnje molekula RNA i proteina kakve nisu prisutne u zdravim ćelijama. Sve strane strukture bi teoretski trebale biti prepoznate od strane pacijentovog imunog sistema i uništene, to se međutim dešava spontano samo u 0,5% slučajeva. Ideja koja stoji iza nove treapije jeste da se pacijentov imuni sistem podstakne u borbi protiv ovih stranih molekula, odnosno njihovih nosioca- tumorskih ćelija, i to vakcinisanjem pacijenta protiv upravo tih stranih molekula.
S druge strane, 95% mutacija svakog raka je karakteristično samo za jednog oderđenog pacijenta. To bi značilo, da jedna univerzalna vakcina za sve oboljele od jedne specifične vrste raka, ne bi mnogo pomogla. Nova individualna terapija se dakle temelji najprije na analizi takozvanog mutanoma, odnosno skupa svih mutacija unutar jedne tkivne probe raka, a zatim vakcinacija tih pacijenata RNA-molekulama mutiranih genskih sekvenci. Imuni sistem zatim djeluje sam protiv otprilike 20% ovih molekula (jer nisu sve imunogene, odnosno u stanju da izazovu imuni odgovor). Toliko što se tiče teorije.

U praksi su izvedene prve studije na životinjama i počinju da se rade studije i s ljudima. Studija na miševima (Nature 2015; 529;692) je pokazala da  su miševi s rakom još nakon 100 dana nakon vakcinacije svi ostali u životu. Miševi iz kontrolne grupe (bez terapije) su umrli već nakon 65 dana. Čak i plućne metastaze su na ovaj način odstranjene. U isto vrijeme nije zabilježena nikakva toksičnost ove terapije. Univerzitet u Mainzu je započeo i jednu malu studiju s 15 pacijenata oboljelih od malignog melanoma kože, a planu je također studija sa ženama oboljelim od raka dojke.

Prva studija s ljudima je još u toku i nestrpljivo očekujemo njene rezultate. Ograničenje ove studije je međutim to, da etički nije dozvoljeno provoditi studije na ljudima s novim terapijama bez istovremene, u datom momentu najbolje moguće, terapije, a to su trenutno citostatici, koji osim borbe protiv ćelija raka, u isto vrijeme suprimiraju imuni sistem, koji u novoj terapiji igra ključnu ulogu.

Večernja čašica ipak nije eliksir zdravlja

Već godinama se u naučnim krugovima "večernja čašica-dvije" alkohola slavi kao recept za dugovječnost. Dobra za krvne sudove, za srce. Pored neospornog štetnog efekta po zdravlje pretjerane konzumacije alkohola, dosad su se ljubiteli "čašice" mogli tješiti da umjerena konzumacija alkohola ne da šteti, nego da čak ima pozitivne efekte na zdravlje. I to ne bez razloga, jer je već više studija objavljeno s rezultatima na tu temu. Jedna od takvih studija je npr. studija objavljena u British Medical Journal (BMJ 2011; 342: d671) prije četiri godine, prema kojoj se najmanje srćanih i moždanih infarkta dešava ljudima koji dnevno piju jedno do dva alkoholna pića.

No čini se da je vrijeme da ova "naučna činjenica" pređe u područje mitova. Naime, kao što je tim Craiga Knotta sa University College London pokazao, skoro sve, ako ne i sve dosadašnje studije na ovu temu su opterećene značajnim metodološkim problemima koji dovode u pitanje njihove rezultate. Jedan od njih je npr. taj što su ispitanici pogrešno svrstavani. Ovime je u grupu "trezvenjaka" svrstan svaki ispitanik koji trenutno nije konzumirao alkohol, mada je poznato da su mnogi ljudi, koji su  dugo vremena konzumirali alkohol redovno i u većim količinama, ali su prije nekog vremena prestali da ga konzumiraju, takođe završili u grupi "trezvenjaka". Tako su posljedice hroničnog konzuma alkohola po zdravlje ljudi jednim udarcem postale zapravo posljedice trezvenjaštva u navedenim studijama.

Nakon što je Knott iz jedne studije s 18 000 ljudi izbacio one koji su prestali s uživanjem alkohola, zdravstvena nadmoć konzumenata nad trezvenjacima se istopila. Statistički je još samo grupa muškarca između 50 i 64 godine, te žena nakon 65 godine još uvijek pokazala manju smrtnost nego u trezvenjaka, međutim Knott smatra da je čak i ta prednost samo umjetna, te da su vjerovatno još neki faktori previđeni u analizi rezultata.

Ideja, koja je mnogim ljudima privlačna, da uživanje alkohola u isto vrijeme donosi zdravlje, je tako postala zvijezda koja se gasi. Mike Daub s australijskog Curtin University rezimira: "kad se nešto čini kao predobro, da bi bilo istina, mora se uzeti s oprezom".

Jedna-dvije o Nobelovcima

U medicini obično špekulacije o nekom eventualnom budućem zalaganju nisu dovoljne da bi se dobila Nobelova nagrada, kao što je to slučaj, recimo za Nobelovu nagradu za mir.

Naprotiv, nekada zbog nedostatka ozbiljnih dokaza ili sredstava naučnici posežu i za bizarnim oblicima samopožrtvovanja da bi dokazali tezu u koju su ubijeđeni. Ovdje ću spomenuti par takvih slučajeva.

Barry Marshall je australijski naučnik koji je tvrdio da bakterija Helicobacter pylori (u međuvremenu i većini laičke populacije dobro poznata bakterija) može uzrokovati čir na želudcu.
Nakon što je većina naučnika tu hipotezu odbacila obrazloženjem da Helicobacter, odnosno ni bilo koja druga bakterija, ne može opstati u kiselom miljeu (hlorna kiselina) želudca.

Barry Marshall tada (olimpijske 1984. godine) jednostavno uzima epruvetu sa kulturom Helicobactera i ispija je. Ubrzo nakon toga dobija teški oblik gastritisa, a sa njim i Nobelovu nagradu, koju doduše dobija tek 2005. godine.

Werner Barry Marshall naprotiv uopšte nije bio naučnik nego specijalizant u Eberswaldu, gradiću na danas krajnjem istoku Njemačke, ali te 1929. godine gradiću smještenom otprilike u centralnoj Njemačkoj.

Njegova ideja je bila da se kateterom može dospjeti do srca jednostavno kroz periferne vene. On tada traži od sestrice da mu da kateter za mokraćnu bešiku (sestrica nema pojma zašto mu on treba), on zatim sjeda na stolicu, pravi rez na svojoj ruci i gura kateter u prerezanu venu, sve do srca. Ustaje, prolazi pored prestravljene sestrice i odlazi u podrumske prostorije s rentgenom.

U momentu kada ga jedan kolega hvata na djelu, Forßman je već uradio rentgenološki snimak i dokazao da je kateterom dospio do srca!

Na početku je najprije dobio lekciju od svoga šefa, a zatim i pohvalu. Zakašnjela Nobelova nagrada stiže tek nakon Drugog svjetskog rata, 1956. godine za izum bez kojeg bi moderna kardiologija tek mnogo kasnije postala zaseban fah.

O tome da ne stoji iza svih Nobelovih nagrada jedna tako srećna priča, pišem u nastavku.

Traženje metastaza bez zračenja

Određivanje uznapredovalosti zloćudnog tumora ("staging") dosad se uglavnom postizalo PET-aparatima, visokom tehnologijom za traženje metastaza koja je tek odskora postala standard. Međutim, jedna standardna CT/PET procedura opterećuje organizam jonizirajućim zračenjem jednako kao 700 do 750 rentgenoloških snimaka pluća!

Ovako visoko opterećenje X-zrakama nosi sa sobom i dodatni rizik od nastanka novog raka, a taj rizik je kod djece tri puta veći nego kod odraslih, stoga se već neko vrijeme traži alternativa za ovu proceduru.

Moguća alternativa, prema studiji sa Univerziteta Stanford, objavljene u časopisu Lancet (2014; doi: 10.1016/S1470-2045(14)70021-X) mada sa malim brojem uzoraka, je pokazala da je magnetna rezonanca uz korištenje kontrastnog sredstva ferumoxytola jednako uspješna u otkrivanju metastaza kao i CT/PET procedura, a u isto vrijeme, dok se u isto vrijeme ne koristi nikakvo jonizirajuće zračenje.

Da li će ova procedura uspjeti zamijeniti CT/PET preostaje da se vidi iz studija koje u budućnosti trebaju da se urade na velikom broju pacijenata, no iz dosadašnjih rezultata čini se da su nove alternative na pomolu.

Liječenje suncem ili samouništavanje?!

S obzirom da je tema aktuelna, objavljujem ovdje jedan članak koji sam napisao 2011. godine u časopisu Oaza, i koji se vjerovatno nigdje drugo na internetu ne može naći. Radi se, kako i naslov kaže, o uticaju sunčeva zračenja na naše zdravlje:

Prije par sedmica sam pravio mali biciklistički izlet do Hainburga u blizini Bratislave. Bio je drugi april i veoma sunčan dan. Idealna prilika da se nabaci malo boje i dobije vitamina D poslije duge zime. Krema za sunčanje mi naravno nije potrebna, ta zaboga tek je april nastupio! Kući sam se vratio cven kao rak, da bi mi supruga rekla da se nad Arktikom nalazi velika ozonska rupa, koja se kreće prema Evropi. Hm, ukoliko ozonska rupa tek treba za koju sedmicu da pristigne, pitam se kakva će tek tad kataklizma da nastupi!

Ljeto dakle dolazi, s njim i ozonska rupa i sve dileme oko melanoma i sličnih rizika. Sunce ima svoje pozitivne efekte na zdravlje, ali s obzirom da ga ljetom ne fali i da smo mu svi manje-više izloženi- bolje je da se malo više informišemo o njegovim negativnim efektima kako bismo se zaštitili od njih. Spomenuću naravno i pozitivne stvari. Čovjek uvijek treba na stvari da gleda pozitivno!

Rak kože

Ultraviolentni zraci mogu direktno da oštete DNK u ćelijama kože, što predstavlja prvi preduslov za nastanak raka. U posljednjim godinama je incidenca (broj novih slučajeva određene bolesti u jednoj godini na 100 000 stanovnika) aktinskih kanceroza, bazalioma i planocelularnih karcinoma u velikom porastu. Dobra vijest: melanom u vrlo maloj vjeri nastaje utjecajem okoline, odnosno sunca. Loša vijest: skoro sve ostale vrste raka kože najviše ovise o pretjeranom i nekontrolisanom izlaganju suncu, naročito kod osoba svijetle puti. Izlaganje suncu per se nije zapravo opasno niti rizično. Ono što jeste rizično jesu sunčane opekotine i one višestruko ubrzavaju nastanak raka kože.

Najopasnije su ultraljubičaste zrake tipa UVB a zatim UVA, koje oštećuju DNK ćelija kože. Mehanizmi za popravak DNK u prvim satima još mogu da isprave greške, ali ukoliko unutar 24 sata dođe do ponavljanih izlaganja jakim dozama ultraljubičastih zraka, to može nadjačati sisteme popravke.

Sredstva za zaštitu od sunca, sa različitim zaštitnim faktorima, dosad se nisu pokazali kao zaštita protiv raka kože. Naprotiv, neke studije pokazuju čak i veću incidencu raka kože kod ljudi koji ih koriste- ne zbog toga što su ona štetna, nego zbog toga što se ljudi osjećaju sigurnima kad se namažu i zbog toga provode znatno više vremena na suncu nego što bi proveli da ih nisu koristili, a mnoga sredstva za zaštitu uopće ne nude zaštitu protiv UVA i osim toga i samo sunce razara njihovu zaštitu, odnosno nakon par sati oni ne nude više nikakvu zaštitu.

Da sumiramo: najbolja zaštita od sunca jeste hladovina i to debela, izbjegavanje podnevskog sunca (oko 50 % dnevne doze UVB, koja pristiže sa Sunca na zemlju, dolazi između 11:00 i 13:00- sa 12:00 kao podnevom) i ponavljano korištenje sredstava za zaštitu od sunca sa minimalno faktorom 15 (za djecu 30). Odjeća je također efektivna zaštita protiv UVB zraka, ali ne apsolutna. Kroz svijetlu pamučnu majicu se probija 10-20 % UVB zraka koji na nju padnu. Ukoliko je majica međutim vlažna,

do 50% UVB zraka je u stanju doći do kože. Pokrivanje glave maramom je vrlo efikasna zaštita za glavu i vrat.

Osnova za rak kože jeste sunčana opeklina, a ona se ne primijeti na koži direktno po izlaganju nego tek oko 4 sata nakon toga.

Prekomjerno izlaganje suncu također vodi tzv. "starenju kože" pojavi koju ste svi vjerovatno već vidjeli na ljudima oko sebe, pri čemu koža dobija izgled štavljene kože, ali ovdje se nećemo na tome zadržavati.

Liječenje suncem

Osim svojih negativnih utjecaja, sunčevo svjetlo, a posebno UVB, ima i svoje pozitivne efekte. Kao i svaki lijek i sunce može da liječi bolesti ukoliko je pravilno dozirano. Prekoračenje doze vodi bolesti.

Prije svega možemo reči da tamnjenje kože na suncu predstavlja odličan vid zaštite od sunčanih opekotina, mada apsolutne zaštite nema i gore navedene mjere predostrožnosti važe i za one koji su već nabacili finu boju. Tamnjenje kože nastupa uslijed djelovanja UVB na lučenje pigmenta melanina, koji se u koži u punoj mjeri pojavljuje tek 48-72 sata nakon izlaganja suncu. Tamnjenje kože u solarijumu, naprotiv, ne pruža skoro nikakvu zaštitu zato što se bazira na sasvim drugom mehanizmu i jer solarijumi obično sadrže samo UVA zrake.

Drugi pozitivan efekt sunca jeste podsticanje sinteze vitamina D_3.. Samo oko 10 % vitamina D₃ se može unijeti ishranom u organizam. Ostatak se proizvodi u koži pod uticajem UVB. "Izuzetan povod za ekstenzivno sunčanje", reči će oni koji vole da se sunčaju. Ni u kom slučaju, reči ću ja. Već nakon 30 minuta izlaganja suncu u koži se postigne maksimum dnevne produkcije vitamina D₃. Svako dalje izlaganje suncu je vitaminu D svejedno.

Evropska populacija je posebno izložena riziku hipovitaminoze ovog vitamina iz razloga što u Evropi između novembra i februara zanemarljivo malo UVB zraka stiže do zemlje. Zato je važno da u preostalom dijelu godine čovjek dovoljno izlaže kožu suncu, da bi ga što duže imao u rezervi u zimskim mjesecima. Naravno postoje i opcije u vidu oralnog uzimanja vitamina D₃ kao i nanošenja na kožu u vidu krema.

Nedostatak vitamina D₃ kod djece dovodi do rahitisa, a kod odraslih do osteoporoze. Osim toga remeti se i normalna funkcija mišića, a nedostatak je asociran i sa nastankom tuberkuloze, visokog pritska i određenih autoimunih obljenja. Vitamin D₃. djeluje i kao zaštitni faktor protiv nastanka raka dojke, prostate i crijeva.

Situacija se i ovdje komplikuje kada znamo da već nanošenje sredstva za zaštitu od sunca sa faktorom 8 u poptpunosti blokira produkciju vitamina D₃.

Helioterapija odnosno liječenje suncem ima dobar efekat i na psorijazu, povećava izdržljivost i utiče pozitivno na mentalno stanje (vidi Oaza br. 6).

Prema tome- informacije su tu, potrebno ih je samo primijeniti i krenuti prema novim pobjedama u brizi prema onome što nam je Uzvišeni dao u emanet. našem organizmu.

Ja, nažalost nisam imao priliku da pročitam ovaj članak prije 2. aprila i mog izleta u Hainburg.

Gandi: Medicina je šejtanska rabota

Prisustvo mnogobrojnih teorija zavjere protiv čovječanstva, od "trovanja ljudi vodom" pa do vakcinacije, ne čudi kada vidimo kakvi su im korijeni.

Jedan od najpoznatijih ljudi moderne historije, predvodnik pokreta za nezavisnost Indije, Mohandas Karamčand Gandi, poznat pod nazivom Mahatma, koji mu je dodijelio jedan indijski nobelovac, imao je zaista interesantne, da se blago izrazim, stavove o medicini. On je, između ostalog, pisao:

Medicinska nauka je kocentrisano biće crne magije. Nadriljekarstvo je beskonačno visoko iznad onoga, što danas izigrava "visoku medicinsku školu"; 
Bolnice su šejtanski instrumenti, koje on koristi da bi održao vlast nad svojim carstvom. One ovjekovječuju poroke, bijedu, ponižavanje i stvarno ropstvo. Zaista, mora da sam bio poludio kad sam razmišljao o tome da se obrazujem u medicini. Za mene bi bio grijeh da se na bilo koji način uključim u užase koji se provode u bolnicama. Kada ne bi postojale bolnice za spolne bolesti i sušicu, bilo bi i mnogo manje sušice i spolnih bolesti.

Uz ovo je zagovarao i da se u Indiji ukinu sve stvari koje su se uvele u posljednjih 50 godina: željeznica, telegraf, bolnice, ljekari a uprkos tome je postao jedan od, po dobru, najpoznatijih ljudi na svijetu.

Vrijedi ipak razmisliti o toj činjenici.

Obratite pažnju kada jedete grejpfrut

Mada se mnogima i ne sviđa zbog djelimične gorčine, grejpfrut je ipak dosta popularno voće. Međutim, ljudi koji koriste lijekove (bilo zbog hroničnih bolesti, poput visokog krvnog pritiska, ili akutnih poput različitih infekcija), trebali bi obratiti posebnu pažnju prilikom konzumiranja grejpfruta jer interakcija njegovih komponenti s lijekovima može dovesti do teških posljedica po zdravlje.

Ova činjenica je posebno važna kada znamo da se broj lijekova na koje grejpfrut može uticati popeo sa 17 u 2008. godini na 41 u 2012. godini. Treba napomenuti da grejpfrut sam po sebi nije toksičan i da su ove nuspojave registrovane kao nuspojave lijekova koji se koriste, a grejpfrut je samo odgovoran za povećanje koncentracije tih lijekova u krvi.

Ozbiljne neželjene pojave, koje ova interakcija može izazvati, se kreću od teških (smrtonosnih) poremećaja srčanog ritma, teškog oštećenja mišića, čije razgrađene komponente zatim preko krvi mogu uzrokovati zatajenje bubrega, preko izravne nefrotoksičnosti pa do raka dojke (kontroverzni izvještaji).

Općenito je najbolje nikako ne konzumirati grejpfrut u vrijeme kada se koriste lijekovi, jer uzimanje lijeka čak i 24 sata nakon konzumiranja grejpfruta još uvijek zadržava 25 % maksimalnog efekta, a doza je pri tome skoro nebitna.

Među lijekove koji se najčešće koriste, a mogu uzrokovati teške posljedice ukoliko se koriste u isto vrijeme s grejpfrutom, spadaju (obratite pažnju da su ovo generička-orginalna imena. Svaka firma koja proizvodi određeni lijek dadne mu i svoj poseban naziv, ali se na te nazive ovdje ne osvrćem. Pored naziva datog od strane firme, na pakovanju uvijek možete naći i generičko ime lijeka):

1. Eritromicin, vrlo čest antibiotik. Kao alternativa se može koristiti klaritromicin;
2. Atorvastatin, lovastatin i simvastatin su lijekovi koji se koriste za sniženje masnoća u krvi. Općenito ne preporučujem korištenje takvih lijekova, pogledaj više ovdje, ali ako se već koriste, kao alternativa se mogu koristiti pravastatin, rozuvastatin i fluvastatin;
3. Amiodaron, antiaritmik. Alternativa mu je sotalol;
4. Klopidogrel, narodnim rječnikom "razrjeđuje krv". Aspirin (acetilsalicilna kiselina) se može koristiti kao alternativa;
5. Eplerenon, diuretik; Alternativa spironolakton;
6. Felodipin i nifedipin, blokeri kalcijevih kanala. Oba lijeka, kao i oni nabrojani pod 3., 4. i 5. se koriste kao sredstva za sniženje krvnog pritiska; Amlodipin se može koristiti kao alternativa;
7. Domperidon, lijek protiv povraćanja. Umjesto njega se može koristiti metklopramid;
8. Imunosupresivi ciklosporin, everolimus, sirolimus i takrolimus se koriste kod autoimunih oboljenja ili kod osoba s transplantiranim organima. Pitanje alternativnih lijekova je komplikovano;

Ovo naravno nije čitava lista, ali su ovo najčešće korišteni lijekovi. Najsigurnije je ne konzumirati grejpfrut ukoliko već uzimate neke lijekove.

CMAJ

U ženu transplantirana materica iz koje se rodila

Svakodnevnim razvojem nauke, a naročito medicine, neprestano nastaju nova etička pitanja čije rješenje ne bude uvijek tako jednostavno.

Jedan od posljednjih problematičnih slučajeva se desio u Švedskoj, gdje su u Sahlgrenska univerzitetskoj bolnici u Geteborgu transplantirali uterus (matericu) majke, njenoj kćerci. Odnosno 14. i 15. septembra 2012. su izvršene dvije takve operacije tj. dvije majke su donirale svoje uteruse svojim kćerima.

Od dvije kćeri, jedna je od rođenja bez uterusa a drugoj je uterus bio odstranjen zbog raka.

Brojni su slučajevi kada roditelj donira određeni organ svome sinu ili kćeri, naročito bubreg, ali moraćemo priznati, slučaj u kome se u ženu transplantira organ iz kojeg se je ona razvila, u kojem je ona provela 9 mjeseci svoga intrauterinog života, je krajnje zapanjujući.

Ovo nisu prve transplantacije uterusa. U 2000. godini je jedna Saudijska državljanka dobila transplantiran uterus, ali je nekoliko mjeseci kasnije morao biti odstranjen zbog komplikacija. Turski hirurzi su također i prije izvodili ove operacije, ali se u ovom slučaju po prvi puta radi o transplantaciji s majke na kćer.

Inače, cilj ove operacije jeste da žene budu umjetno oplođene, i nakon par trudnoća da se uterus ponovo odstrani, jer njegovo prisustvo zahtijeva uzimanje imunosupresiva. Da li su operacije uspjele, znaće se tek nakon eventualne uspjele trudnoće.

BMJ

Budućnost transplantacije je bez imunosupresiva

Svaka transplantacija nosi sa sobom rizik odbacivanja transplantata i to je razlog zašto svi pacijenti s nekim transplantiranim organom moraju da doživotno primaju imunosupresive odnosno lijekove koji slabe imuni sistem čovjeka (oni su neophodni jer je imuni sistem taj koji prepoznaje transplantirani organ kao stran i zatim ga napada).

Međutim imunosupresivi nisu bezazleni lijekovi. Oni nose sa sobom rizik za nastanak šećerne bolesti, visokog krvnog pritiska, abnormalne funkcije bubrega, podložnosti infekcijama i karcinoma. Pacijenti sa transplantatom, koji primaju imunosupresive, imaju duplo veći rizik za nastanak raka u odnosu na normalnu populaciju.

Sada se čini da je rješenje ovih problema na vidiku. Istraživački tim oko Davida Sachsa iz MGH Centra za istraživanje transplantne biologije u Massachusettsu su našli alternativno rješenje: potrebno je da pacijenti u vrijeme transplantacije prime i koštanu srž od donora. U tom slučaju nastaje tolerancija domaćina prema transplantatu, ali također i tolerancija transplantata prema domaćinu i nisu potrebni nikakvi imunosupresivi da spriječe odbacivanje transplantata ili bolest transplantat-protiv-domaćina (Graft versus host disease).

Trenutno međutim rezultati nisu u potpunosti zadovoljavajući, jer ne reaguju svi pacijenti jednako na novi tretman, tako da se, za bolje rezultate, istraživanje ponovo seli na pokuse na životinjama, da bi se ustanovilo da li je potrebno uraditi kompletnu transplantaciju koštane srži ili samo djelimičnu, te da bi se utvrdili ostali parametri za što bolje rezultate.

U međuvremenu mnogi pacijenti već uživaju svoj život sa doniranim organom a bez popratne medikacije neugodnim lijekovima.

Jean Searl, prva učesnica u studiji sa HLA-mismatch (nekompatibilnim) organima i istovremenom transplantacijom koštane srži, trenutno trči maratone i učestvovala je i na Svjetskim transplantacijskim igrama. “Ova prednost je malo nefer, jer ja ne moram da uzimam lijekove” kaže ona, “oni su tako ljubomorni na mene i kažu 'mi bismo željeli da smo uradili to što si ti uradila'”.

Nature Medicine

Nocebo: srmtonosni placebo

Termin placebo je vec poprilicno rasiren i prihvacen u stanovnistvu. Radi se naime o "lijeku" a ne o lijeku, substanci koja nema nikakav fizioloski efekat na ljudski organizam, ali kod covjeka je u stanju da otkloni neki simptom bolesti ili smetnju.

Placebo je razlicito uspjesan kod razlicitih smetnji. Kod migrene npr. placebo "pali" u cak 40 % slucajeva.

Nakon 1 milijarde dolara pazara, lijek povučen s tržišta

Xigris, lijek farmaceutske kompanije Eli Lilly, nakon 10 godina komercijalizacije u USA i EU, sada je povučen s tržišta, jer je otkriveno da ne nudi nikakvu prednost naspram placeba (odnosno ne-liječenja).

Xigris je korišten protiv sepse (preplavljenosti krvi bakterijama), te je u dodatnoj studiji pokazano da je smrtnost nakon 28 dana pri korištenju ovog lijeka 26 % a pri korištenju placeba 24 %.

Londonska cyber medicinska ordinacija razljutila njemačke ljekare

30. novembra je Njemačka ljekarska asocijacija objavila da profesionalni kodeks ne dopušta liječenje i medicinsko savjetovanje bez ličnog kontakta s pacijentima. A to upravo čini njemački online servise Dr Ed (www.dred.com), koji djeluje iz Velike Britanije, jer je tamo to dozvoljeno.

Websajt je vlasništvo privatne investicione kompanije Health Bridge Limited, a trenutno su u njemu upošljena dva njemačka ljekara opšte prakse s dodatnim kvalifikacijama iz tropske i interne medicine te iz spolnih bolesti.Konsultacije koštaju između 9 i 29 €. Recepti se izdaju preko jedne apoteke u Hamburgu.Od Avgusta 2011. godine oko 500 pacijenata se registrovalo na sajtu.

Kompanija trenutno planira da regrutuje više doktora.

BMJ

Prva nada u terapiji srčane insuficijencije matičnim ćelijama

Lancet izvještava o preliminarnim rezultatima terapije srčane insuficijencije (slabosti srca) vlastitim stem(matičnim)  ćelijama pacijenta i za početak, rezultati izgledaju obećavajuće.

Srce, kao i većina ostalih tkiva, sadrži nediferencirane stem ćelije (ćelije koje nisu specijalizovane za bilo kakvu funkciju) koje se mogu razviti u miocite (ćelije srčanog mišića), bar u eksperimentima na glodarima, psima i svinjama.

Bakterijom protiv raka

Svima je vec poznat ljekoviti ucinak bakterije iz porodice Lactobaccilus na crijevnu floru, kada ona bude unistena koristenjem antibiotika.

Medjutim u razvoju su trenutno i terapije mnogim drugim bakterijama protiv razlicitih bolesti.

Svi smo bolesni, a zdravi ljudi su nenormalni

Kisa reklama raznoraznih lijekova nas jednostavno unistava. One nas cine bolesnima i ubjedjuju nas da je svako lose raspolozenje zapravo bolest.

U SAD-u je ovaj trend posebno vidljiv. Trenutno u SAD-u svaka deseta osoba, starija od 12 godina, uzima antidepresive, izvjestava Nacionalni Centar za zdravstvenu statistiku. Koristenje antidepresiva se od 1988 godine u SAD-u povecalo za 400 %.

Sasvim "slucajno", 1988. godine je farmaceutska kompanija Eli Lilly iznijela na trziste vjerovatno najpoznatiji antidepresiv svih vremena, Prozac. Prozac je naprodavaniji farmaceutski lijek svih vremena, a Eli Lilly ga je dugo vremena prodavala po ogromnoj cijeni i uz ekstenzivni marketing.

Nakon isteka patenta, Lilly mu je promijenila ime (Sarafem), zamotala ga u ruzicasto pakovanje i prodavala ga uz indikaciju "premenstrualnog disforicnog sindroma". Do tada jedan takav poremecaj nije bio ni registrovan u registru psihickih poremecaja. Od tada se je taj sindrom udomacio medju zenama- ko jos za njega nije cuo?

Deset posto ljudi koji uzimaju jedan lijek sumnjive sigurnosti? A gdje su ostali? Npr. lijekovi protiv masnoce u krvi, itd. itd.? Lijekovi su nuzno zlo, i covjek treba da ih uzima tek nakon sto je iscrpio sve mogucnosti "lijecenja bez lijeka" i ne treba ih posmatrati kao "ciriba-ciribu" pilule koje lijece sve nase probleme a ne ostavljaju nikakav stetan trag.

Mlađi ljekari skeptičniji prema vakcinama

Prema novom istraživanju, koje je proveo Saad B. Omer, MPH, PhD, MBBS, asistent profesor globalnog zdravlja na  Emory University’s Rollins School of Public Health, mlađe kolege ljekari su skeptičniji po pitanju efikasnosti vakcina za 15 % od  starijih ljekara.

Oni također izražavaju više skepticizma po pitanju sigurnosti  vakcina protiv dječje paralize, krzamaka, zaušnjaka, rubele i varičele.

Procenat roditelja koji su željeli promijeniti plan vakcinisanja je međutim bio vrlo različit od područja do područja, od 1 % do 50 %, a procenat roditelja koji su u potpunosti odbijali da vakcinišu djecu se kretao između  0% i 40 %.

Ljekari zanemaruju spasonosni lijek

Prije godinu dana je prof. Ian Roberts objavio analizu studije CRASH-2, u kojoj je pokazao da je davanje lijeka "traneksamične kiseline" pacijentima koji pate od masivnih krvarenja može da spasi život velikom broju pacijenata (100 000 ljudi širom svijeta).

Uprkos tome, i  godinu dana nakon objavljenih rezultata, ovaj lijek se vrlo malo koristi. U Velikoj Britaniji, naprimjer, samo 3% pacijenata koji su imali indikaciju za ovaj lijek, zaista ga je i dobilo.

Ljekari na udaru

Bilo bi interesantno znati statistiku za Bosnu i Hercegovinu. Mislim da bi bila veoma interesantna. U Velikoj Britaniji je zabilježeno 57 830 napada na medicinsko osoblje u 2010-2011 sezoni, porast od 2 % u odnosu na 2009-2010.

Procesuiranje napadača je poduzeto u 1 397 slučajeva, što je porast od 24 % u odnosu na prethodnu sezonu.

Legalni dileri drogom

U 2008. godini je zabilježeno da je više ljudi umrlo od predoziranja opijatima, koje su im njihovi ljekari propisali, nego od kokaina, metamfetamina, heroina i alkohola zajedno. Porast u smrtnosti od predoziranja lijekovima je nastupila paraleno sa porastom prodaje lijekova protiv bolova. U Americi je njihova prodaja skočila za 300 % od 1999. godine.

Za porast u propisivanju lijekova definitivno je neko odgovoran. Ljekari najbolje znaju ko. Ovdje je dovoljno napomenuti da je industriji definitivno profit na prvom mjestu, jer na 1 osobu koja premine zbog predoziranja lijekovima, dolazi 800 drugih koje zloupotrebljavaju korištenje opijata i opioida. Pitanje je šta je ljekarima, koji te lijekove propisuju, na prvom mjestu?