Prije
par sedmica sam pravio mali biciklistički izlet do Hainburga u
blizini Bratislave. Bio je drugi april i veoma sunčan dan. Idealna
prilika da se nabaci malo boje i dobije vitamina D poslije duge zime.
Krema za sunčanje mi naravno nije potrebna, ta zaboga tek je april
nastupio! Kući sam se vratio cven kao rak, da bi mi supruga rekla da
se nad Arktikom nalazi velika ozonska rupa, koja se kreće prema
Evropi. Hm, ukoliko ozonska rupa tek treba za koju sedmicu da
pristigne, pitam se kakva će tek tad kataklizma da nastupi!
Ljeto
dakle dolazi, s njim i ozonska rupa i sve dileme oko melanoma i
sličnih rizika. Sunce ima svoje pozitivne efekte na zdravlje, ali s
obzirom da ga ljetom ne fali i da smo mu svi manje-više izloženi-
bolje je da se malo više informišemo o njegovim negativnim efektima
kako bismo se zaštitili od njih. Spomenuću naravno i pozitivne
stvari. Čovjek uvijek treba na stvari da gleda pozitivno!
Rak
kože
Ultraviolentni
zraci mogu direktno da oštete DNK u ćelijama kože, što
predstavlja prvi preduslov za nastanak raka. U posljednjim godinama
je incidenca (broj novih slučajeva određene bolesti u jednoj godini
na 100 000 stanovnika) aktinskih kanceroza, bazalioma i
planocelularnih karcinoma u velikom porastu. Dobra vijest: melanom u
vrlo maloj vjeri nastaje utjecajem okoline, odnosno sunca. Loša
vijest: skoro sve ostale vrste raka kože najviše ovise o
pretjeranom i nekontrolisanom izlaganju suncu, naročito kod osoba
svijetle puti. Izlaganje suncu per
se
nije zapravo opasno niti rizično. Ono što jeste rizično jesu
sunčane opekotine i one višestruko ubrzavaju nastanak raka kože.
Najopasnije
su ultraljubičaste zrake tipa UVB a zatim UVA, koje oštećuju DNK
ćelija kože. Mehanizmi za popravak DNK u prvim satima još mogu da
isprave greške, ali ukoliko unutar 24 sata dođe do ponavljanih
izlaganja jakim dozama ultraljubičastih zraka, to može nadjačati
sisteme popravke.
Sredstva
za zaštitu od sunca, sa različitim zaštitnim faktorima, dosad se
nisu pokazali kao zaštita protiv raka kože. Naprotiv, neke studije
pokazuju čak i veću incidencu raka kože kod ljudi koji ih koriste-
ne zbog toga što su ona štetna, nego zbog toga što se ljudi
osjećaju sigurnima kad se namažu i zbog toga provode znatno više
vremena na suncu nego što bi proveli da ih nisu koristili, a mnoga
sredstva za zaštitu uopće ne nude zaštitu protiv UVA i osim toga i
samo sunce razara njihovu zaštitu, odnosno nakon par sati oni ne
nude više nikakvu zaštitu.
Da
sumiramo: najbolja zaštita od sunca jeste hladovina i to debela,
izbjegavanje podnevskog sunca (oko 50 % dnevne doze UVB, koja
pristiže sa Sunca na zemlju, dolazi između 11:00 i 13:00- sa 12:00
kao podnevom) i ponavljano korištenje sredstava za zaštitu od sunca
sa minimalno faktorom 15 (za djecu 30). Odjeća je također efektivna
zaštita protiv UVB zraka, ali ne apsolutna. Kroz svijetlu pamučnu
majicu se probija 10-20 % UVB zraka koji na nju padnu. Ukoliko je
majica međutim vlažna,
do
50% UVB zraka je u stanju doći do kože. Pokrivanje glave maramom je
vrlo efikasna zaštita za glavu i vrat.
Osnova
za rak kože jeste sunčana opeklina, a ona se ne primijeti na koži
direktno po izlaganju nego tek oko 4 sata nakon toga.
Prekomjerno
izlaganje suncu također vodi tzv. "starenju kože" pojavi
koju ste svi vjerovatno već vidjeli na ljudima oko sebe, pri čemu
koža dobija izgled štavljene kože, ali ovdje se nećemo na tome
zadržavati.
Liječenje
suncem
Osim
svojih negativnih utjecaja, sunčevo svjetlo, a posebno UVB, ima i
svoje pozitivne efekte. Kao i svaki lijek i sunce može da liječi
bolesti ukoliko je pravilno dozirano. Prekoračenje doze vodi
bolesti.
Prije
svega možemo reči da tamnjenje kože na suncu predstavlja odličan
vid zaštite od sunčanih opekotina, mada apsolutne zaštite nema i
gore navedene mjere predostrožnosti važe i za one koji su već
nabacili finu boju. Tamnjenje kože nastupa uslijed djelovanja UVB na
lučenje pigmenta melanina, koji se u koži u punoj mjeri pojavljuje
tek 48-72 sata nakon izlaganja suncu. Tamnjenje kože u solarijumu,
naprotiv, ne pruža skoro nikakvu zaštitu zato što se bazira na
sasvim drugom mehanizmu i jer solarijumi obično sadrže samo UVA
zrake.
Drugi
pozitivan efekt sunca jeste podsticanje sinteze vitamina D3..
Samo oko 10 % vitamina D3
se može unijeti ishranom u organizam. Ostatak se proizvodi u koži
pod uticajem UVB. "Izuzetan povod za ekstenzivno sunčanje",
reči će oni koji vole da se sunčaju. Ni u kom slučaju, reči ću
ja. Već nakon 30 minuta izlaganja suncu u koži se postigne
maksimum dnevne produkcije vitamina D3.
Svako
dalje izlaganje suncu je vitaminu D svejedno.
Evropska
populacija je posebno izložena riziku hipovitaminoze ovog vitamina
iz razloga što u Evropi između novembra i februara zanemarljivo
malo UVB zraka stiže do zemlje. Zato je važno da u preostalom
dijelu godine čovjek dovoljno izlaže kožu suncu, da bi ga što
duže imao u rezervi u zimskim mjesecima. Naravno postoje i opcije u
vidu oralnog uzimanja vitamina D3
kao i nanošenja na kožu u vidu krema.
Nedostatak
vitamina D3
kod djece dovodi do rahitisa, a kod odraslih do osteoporoze. Osim
toga remeti se i normalna funkcija mišića, a nedostatak
je asociran i sa nastankom tuberkuloze, visokog pritska i određenih
autoimunih obljenja. Vitamin D3.
djeluje
i kao zaštitni faktor protiv nastanka raka dojke, prostate i
crijeva.
Situacija
se i ovdje komplikuje kada znamo da već nanošenje sredstva za
zaštitu od sunca sa faktorom 8 u poptpunosti blokira produkciju
vitamina
D3.
Helioterapija
odnosno liječenje suncem ima dobar efekat i na psorijazu, povećava
izdržljivost i utiče pozitivno na mentalno stanje (vidi Oaza br.
6).
Prema
tome- informacije su tu, potrebno ih je samo primijeniti i krenuti
prema novim pobjedama u brizi prema onome što nam je Uzvišeni dao u
emanet. našem organizmu.
Ja,
nažalost nisam imao priliku da pročitam ovaj članak prije 2.
aprila i mog izleta u Hainburg.
No comments:
Post a Comment