Rat protiv vode (ili Istina o sportskim pićima)

U sedamdesetim godinama maratoncima se savjetovalo da ne piju tekućinu u vrijeme utrke zbog straha da će ih to usporiti. Od tada se mnogo šta promijenilo, a Deborah Cohen je za British Medical Journal istražila šta se sve u međuvremenu odigralo iza kulisa.

Proizvodnja sportskih pića trenutno cvjeta i to je najbrže rastući segment industrije osvježavajućih pića.

Razvoj prvog eksperimentalnog sportskog napitka koji je sadržao vodu, šećer, kalijum fosfat i okus limuna, koštao je 43 $ (35 €). Godišnji pazari sportskih pića trenutno u Velikoj Britaniji iznose 260 miliona funti, a u SAD-u 1,6 milijardi dolara sa prognozom rasta na 2 milijarde u 2016. godini.

A gdje su pare, tu su i interesi. Robert Cade, nefrolog iz Floride je u šezdestim godinama proizveo prvi sportski napitak i nazvao ga po timu iz američkog fudbala, Gatorsima. Pogađate, radi se o Gatoradeu, za koji se tvrdilo da sprječava i liječi dehidraciju, toplotni udar i grčeve te poboljšava performansu. PepsiCo je kupio Gatorade 2001 godine, dok Coca Cola proizvodi vlastiti sportski napitak - Powerade.

Ključ vrtoglavog uspona pazara sportskih napitaka leži (a gdje drugo nego) u braku nauke i sporta. Brojni su naučni žurnali koji izvještavaju o pozitivnim efektima sportskih napitaka i, čudna li čuda, u 30 godina istraživanja dejstva sportskih napitaka dosada nije objavljen ni jedan jedini negativni rezultat. Međutim u analizi svih naučnih studija koje hvale sportske napitke, a koju su uradili Carl Heneghan, Rafael Perera, David Nunan, Kamal Mahtani, and Peter Gill, nađene su brojne mane. Nijedna od studija nije urađene kvalitetno i kao takva ne može uopće da služi kao polazište za bilo kakve naučne zaključke.

Ipak, takve studije su poslužile da se u javnom mijenju formira gledište da je:
1. osjećaj žeđi manjkav i da čovjek, oslanjajući se na žeđ, može dehidrirati. Prema tome treba piti što više, neovisno o osjećaju žeđi; i
2. sportski napitak jedino ispravno rješenje, a ne voda.

Kod prve tačke se slažu i industrija osvježavajućih pića i industrija flaširane vode. Spor nastaje tek po pitanju "šta" to treba da se pije.

Nasuprot tvrdnjama industrije stoje studije koje potvrđuju žeđ kao najbolji indikator za pravo vrijeme i količinu tečnosti koja treba da se unese, kao što pokazuje npr. jedna meta-analiza studija o biciklistima. Zaključak analize jeste da je upravo oslanjanje na žeđ najbolja strategija za rehidraciju.

Što se tiče druge tačke, na britanskoj nacionalnoj sportskoj manifestaciji Parkrun, kojeg sponzoriše Lucozade (sportski napitak GlaxoSmithKlinea) u uputama stoji: "sama voda nije dovoljna da se održi hidracija". Internet stranica Poweradea također sugerira: "Voda nije dovoljna". "Voda ne donosi prednosti u performansi kao jedno sportsko piće", bez da navede koje su to prednosti sportskog napitka.

Hiponatrijemija je jedno od bolesnih stanja koje s emože javiti u toku trke. Do sada je registrovano 16 smrti dok je 1600 ljudi doveženo u bolnicu u kritičnom stanju zbog hiponatrijemije (preniske koncentracije natrija u krvi) u vrijeme maratona. Industrija sportskih napitaka je smjesta okrivila vodu, i pohvalila svoje elektrolitske napitke. Međutim, najveća prospektivna studija urađena na razčličitim grupama maratonaca ustanovila je da sastav osvježavajućeg pića nema nikakvog efekta na nastanak hiponatrijemije, nego radije količina. Christopher Almond, jedan od vodećih autora i profesor pedijatrije na Bostonskoj dječjoj bolnici kaže: "Dostupne činjenice upućuju na to da najdjelotvorniji način da se izbjegne hiponatrijemija u vrijeme maratona jeste da se izbjegne pozitivni balans tečnosti", ili drugim riječima da se ne pije previše. Jedna druga studija je ustanovila da sportski napitci ne mogu spriječiti nastanak hiponatrijemije.

U međuvremenu su sportski napici postali toliko popularni da su u narodu počeli da se shvataju kao "ljekoviti napici", tako da oni popunjavaju i radne stolove ljudi koji se uopće ne bave sportom. Ovim ljudima šećer iz sportskih pića samo doprinosi gojaznosti i šteti zdravlju. Međutim, industriji to ne smetam sve dok su pazari visoki.

Žalosna činjenica je i ta da je industrija uspjela devalvirati nauku svojim utjecajem na naučne rezultate koji se prezentiraju u naučnim žurnalima.

Oko polovina studija koje finansira GlaxSmithKline se pojavljuju u žurnalima: Journal of Applied Physiology (20), Medicine
and Science in Sports and Exercise (24), International Journal of Sport Nutrition and Exercise Metabolism (11) i Journal of Sports Science (9). Više ovih žurnala pripada organizacijama koje imaju duge veze s Gatoradeom.

Profesor Tim Noakes, predsjedavajući naučnog instituta za vježbe i sport Discovery na Univerzitetu Cape Town,koji je i sam razvio jedan sportski napitak sa južnoafričkom kompanijom Leppin u osamdesetim godinama, kaže: "Problem sa industrijom jeste da ona samo želi da proda što više svojih proizvoda i zato mora govoriti da je žeđ inadekvatna." I on savjetuje: "Ako bi sportaši izbjegavali sportska pića, bili bi mršaviji i trčali brže."

BMJ

Odobren prvi kućni test na HIV

Već dugo vremena žene koje sumnjaju da su trudne ne moraju ići ljekaru za potvrdu. Set za test na trudnoću ne samo da se može nabaviti bez ljekarskog recepta, nego ga je moguće kupiti u svakoj drogeriji.

Ovih dana je američka Food and Drug Administration odobrila i prvi takav test na infekciju HIV-om, koji je razvila kompanija OraSure Technologies.

Set pod nazivom OraQuick In-Home HIV Test navodno ima specifičnost od 99,98 %, koji daje samo jedan lažno pozitivni rezultat na 5000 neinficiranih ljudi. Senzitivnost iznosi 92 %, što znači da jedna od 12 infekcija može ostati nedetektovana ovim testom.

Metoda detekcije se sastoji u slijedećem: U setu se nalazi štapić sa vatom, kojim se uradi bris sluzokože usta. Štapić se zatim ubaci u tubu koja mjeri prisustvo antigena HIV-a u brisu. Rezultat se dobije nakon 20 do 40 minuta.

Set za test bi se trebao pojaviti na tržištu u oktobru ove godine sa cijenom ispod 60 dolara (47 €).

U SAD-u se broj inficiranih HIV-om procjenjuje na 1,2 miliona, sa procjenama od 50 000 novih infekcija svake godine. Oko 20 % inficiranih nisu uopće svjesni svoje infekcije.

I mada puštanje ovog proizvoda navodno ima za cilj pronalaženje neidentifikovanih infekcija, sasvim je neizvjesan njegov efekat na širenje bolesti: Ljudi koji su inficirani mogu nesmetano da šire svoj virus čak i kada saznaju za njega upotrebom ovog testa i niko ih ne može teretiti za namjerno inficiranje drugih ljudi.

BMJ

Lijekovi protiv masnoće povećavaju rizik za oboljenje od dijabetesa

Žene u menopauzi koje uzimaju statine, lijekove za obaranje masnoće u krvi, imaju skoro dva puta veći rizik od obolijevanja od šećerne bolesti u odnosu na žene koje ne uzimaju ove lijekove.

Do ovih rezultata došla je ekipa naučnika na čelu sa Annie L. Culver sa Mayo klinike iz Rochestera, Minnesota, istražujući incidencu (broj novih slučajeva) dijabetesa kod 161 808 žena u menopauzi. Povećan rizik za nastanak šećerne bolesti je ustanovljen kod svih oblika terapije statinima i iznosi u prosjeku 1.7.

Mada je još mnogo ranije ustanovljeno da statini ne predstavljaju nikakvu zaštitu kod žena (zapravo ni kod koga), njihovo korištenje je i dalje vrlo raširena pojava zbog intenzivne kampanje farmaceutskih kompanija koje posjeduju patente na ove lijekove.

Archives of  Internal Medicine

Smrtonosna priča o nastanku ručnih satova

U prvom svjetskom ratu džepni satovi su postepeno postajali opterećenje. Ispadali su iz džepova, nekada pod vojničku čizmu i tu bi završavali svoj životni vijek. Američka armija je tada tražila satove koji bi bolje pristajali borbi u tranšejama. Fabrike satova su džepne satove pričvršćavale na trake koje bi se mogle vezati na ruku.

Nešto prije rata Nijemci su razvili interesantnu mješavinu elemenata koja je svijetlila u zraku. Radilo se o mješavini radijuma i cinka. Radijum je u to doba postao statusni simbol kojem je pridavana izuzetna ljekovitost. Pierru i Marie Curie je uspjelo da izdvoje samo 100 miligrama čistog radijuma iz tri tone uranijeve rude. Radijum je također radioaktivan a njegovim raspadom nastajao je gas radon.

Svake godine 150 miliona ljudi osiromaši zbog skupih lijekova

Dvije milijarde ljudi nemaju pristup osnovnim lijekovima a 150 miliona ljudi svake godine bude gurnuto ispod praga siromaštva zbog visoke cijene lijekova, kažu organizatori Treće međunarodne konference o poboljšanju korištenja lijekova (ICIUM), održane prošlog mjeseca u Antaliji (Turska).

Mnogi lijekovi, mada su dostupni pod mnogo nižim cijenama, bivaju plaćeni mnogo skuplje zbog politike farmaceutske industrije da promovira skupe (patentirane) lijekove.

Nakon 1 milijarde dolara pazara, lijek povučen s tržišta

Xigris, lijek farmaceutske kompanije Eli Lilly, nakon 10 godina komercijalizacije u USA i EU, sada je povučen s tržišta, jer je otkriveno da ne nudi nikakvu prednost naspram placeba (odnosno ne-liječenja).

Xigris je korišten protiv sepse (preplavljenosti krvi bakterijama), te je u dodatnoj studiji pokazano da je smrtnost nakon 28 dana pri korištenju ovog lijeka 26 % a pri korištenju placeba 24 %.

Londonska cyber medicinska ordinacija razljutila njemačke ljekare

30. novembra je Njemačka ljekarska asocijacija objavila da profesionalni kodeks ne dopušta liječenje i medicinsko savjetovanje bez ličnog kontakta s pacijentima. A to upravo čini njemački online servise Dr Ed (www.dred.com), koji djeluje iz Velike Britanije, jer je tamo to dozvoljeno.

Websajt je vlasništvo privatne investicione kompanije Health Bridge Limited, a trenutno su u njemu upošljena dva njemačka ljekara opšte prakse s dodatnim kvalifikacijama iz tropske i interne medicine te iz spolnih bolesti.Konsultacije koštaju između 9 i 29 €. Recepti se izdaju preko jedne apoteke u Hamburgu.Od Avgusta 2011. godine oko 500 pacijenata se registrovalo na sajtu.

Kompanija trenutno planira da regrutuje više doktora.

BMJ

Jos jedna "izuzetna" studija o masnocama u krvi

Naslov studije je: "Efekt dva intenzivna tretmana statinima na progresiju kardiovaskularnih oboljenja".

I prva recenica u studiji glasi: "Randomizirane klinicke studije su konsistivno pokazale da (...) statini (lijekovi za obaranje masnoce u krvi) smanjuju broj kardiovaskularnih incidenata."

Merck će platiti kaznu od milijardu dolara za promovisanje opasnog lijeka

Međunarodna farmaceutska kompanija Merck se nagodila sa američkim State Departmentom 22. novembra 2011. godine da plati 950 miliona dolara (720 miliona eura) i da se prekine njeno krivično gonjenje zbog promocije svoga lijeka protiv boli rofecoxiba (Vioxx).

Rofexocib je inhibitor enzima ciklooksigenaze II, a Federal Drug Administration (FDA) ga je odobrila 1999. godine.

I u Gazu se vraća savremena medicina

Područja sa oskudnim vezama sa naučnim centrima vrlo lahko postanu žrtva farmaceutske industrije. Tako grupa autora iz Gaze za Lancet spominje pokušaj nagovaranja direktora jedne bolnice u Gazi da protiv akutnog krvarenja naloži korištenje jednog skupog lijeka protiv krvarenja (12 000 funti po pacijentu) i to mada je efikasnost takvog lijeka vrlo oskudno dokazana i mada je traneksemična kiselina najefektivnija u takvim situacijama (ali troškovi iznose samo 7 funti po pacijentu).



U članku za BMJ ovi autori navode i ozbiljne pokušaje da se u Gazi pokrene više akademskih i edukativnih seminara i workshopova iz oblasti medicine, pa se je nadati da će i ovaj komad zemlje napokon početi sve više ličiti na jednu normalnu sredinu.

Svi smo bolesni, a zdravi ljudi su nenormalni

Kisa reklama raznoraznih lijekova nas jednostavno unistava. One nas cine bolesnima i ubjedjuju nas da je svako lose raspolozenje zapravo bolest.

U SAD-u je ovaj trend posebno vidljiv. Trenutno u SAD-u svaka deseta osoba, starija od 12 godina, uzima antidepresive, izvjestava Nacionalni Centar za zdravstvenu statistiku. Koristenje antidepresiva se od 1988 godine u SAD-u povecalo za 400 %.

Sasvim "slucajno", 1988. godine je farmaceutska kompanija Eli Lilly iznijela na trziste vjerovatno najpoznatiji antidepresiv svih vremena, Prozac. Prozac je naprodavaniji farmaceutski lijek svih vremena, a Eli Lilly ga je dugo vremena prodavala po ogromnoj cijeni i uz ekstenzivni marketing.

Nakon isteka patenta, Lilly mu je promijenila ime (Sarafem), zamotala ga u ruzicasto pakovanje i prodavala ga uz indikaciju "premenstrualnog disforicnog sindroma". Do tada jedan takav poremecaj nije bio ni registrovan u registru psihickih poremecaja. Od tada se je taj sindrom udomacio medju zenama- ko jos za njega nije cuo?

Deset posto ljudi koji uzimaju jedan lijek sumnjive sigurnosti? A gdje su ostali? Npr. lijekovi protiv masnoce u krvi, itd. itd.? Lijekovi su nuzno zlo, i covjek treba da ih uzima tek nakon sto je iscrpio sve mogucnosti "lijecenja bez lijeka" i ne treba ih posmatrati kao "ciriba-ciribu" pilule koje lijece sve nase probleme a ne ostavljaju nikakav stetan trag.

Patent po glavi bolesnika

Interesantno je znati cemu se sve nece dosjetiti farmaceutske firme u svojoj namjeri da povecaju profit.

U SAD-u, nakon isteka patenta nekog lijeka, u navodnoj zelji da se ostale kompanije stimulisu u proizvodnji generika (lijek kojem je istekao patent), Hatch-Waxman Act predvidja da ce prvi registrovani generikum imati ekskluzivno pravo na prodaju 180 dana nakon isteka patenta.

Ljekari zanemaruju spasonosni lijek

Prije godinu dana je prof. Ian Roberts objavio analizu studije CRASH-2, u kojoj je pokazao da je davanje lijeka "traneksamične kiseline" pacijentima koji pate od masivnih krvarenja može da spasi život velikom broju pacijenata (100 000 ljudi širom svijeta).

Uprkos tome, i  godinu dana nakon objavljenih rezultata, ovaj lijek se vrlo malo koristi. U Velikoj Britaniji, naprimjer, samo 3% pacijenata koji su imali indikaciju za ovaj lijek, zaista ga je i dobilo.

Stentovi iz Afganistana

Stentovi su sićušne naprave (obićno 0.5 do par milimetara promjera) u obliku tube od metalne mrežice koje se implantiraju u sužene arterije (najčešće srčane), nakon njihovog terapijskog proširenja, kako bi ih držale otvorenim. Cilje je da srce dobije dovoljno krvi kroz ove arterije, što je u slučaju suženja nemoguće.

Nakon početne upotrebe stentova otkriveno je da su mnogo uspješniji stentovi koji otpuštaju  supstance koje smanjuju upalu u dotičnom dijelu arterije. Jedna od najpoznatijih supstanci koja se koristi u te svrhe jeste Paclitaxel (generičko ime taxol), koji je prvobitno otkrivena u Pacifičkoj tisovine (Taxus brevifolia) u šezdesetim godinama, a kasnije u jednoj srodnoj vrsti (Taxus contorta).

Legalni dileri drogom

U 2008. godini je zabilježeno da je više ljudi umrlo od predoziranja opijatima, koje su im njihovi ljekari propisali, nego od kokaina, metamfetamina, heroina i alkohola zajedno. Porast u smrtnosti od predoziranja lijekovima je nastupila paraleno sa porastom prodaje lijekova protiv bolova. U Americi je njihova prodaja skočila za 300 % od 1999. godine.

Za porast u propisivanju lijekova definitivno je neko odgovoran. Ljekari najbolje znaju ko. Ovdje je dovoljno napomenuti da je industriji definitivno profit na prvom mjestu, jer na 1 osobu koja premine zbog predoziranja lijekovima, dolazi 800 drugih koje zloupotrebljavaju korištenje opijata i opioida. Pitanje je šta je ljekarima, koji te lijekove propisuju, na prvom mjestu?

Čuvate se holesterola?

Nema više potrebe. Mada će vam svaki ljekar reči da su vam potrebni lijekovi za sniženje holesterola u krvi (popularni statini), dansko-švedski naučnik Uffe Ravnskov je u svojim brojnim analizama i review-ima pokazao da ne postoji nikakva naučna baza za tvrdnju da je holesterol uzročnik ateroskleroze.