Vlastita vakcina protiv raka

Rak definitivno predstavlja najteži problem s kojim se suočava modernamedicina. Uprkos ogromnom napretku postignutom u borbi protiv ove skupine smrtonosnih oboljenja, efektivna terapija, poput, recimo, antibiotika protiv bakterijskih infekcija, još uvijek nije pronađena.
Najnovija istraživanja nam donose još jednu mnogoobećavajuću terapiju. Optimizma ne fali, a ova terapija već i u samom konceptu pokazuje da se radi o unikatnom pristupu rješavanja problema. O individualnoj, odnosno individualno adaptiranoj terapiji je u medicini već odavno bilo riječi, međutim, ovdje se radi o apsolutnoj individualnoj terapiji, odnosno individualnoj proizvodnji posebnog lijeka (u vidu antitijela) za svakog oboljelog pacijenta. O čemu se zapravo radi?
Poznato je da ćelije raka nastaju neispravljenim mutacijama DNA zdravih ćelija. Ove mutacije dovode do proizvodnje molekula RNA i proteina kakve nisu prisutne u zdravim ćelijama. Sve strane strukture bi teoretski trebale biti prepoznate od strane pacijentovog imunog sistema i uništene, to se međutim dešava spontano samo u 0,5% slučajeva. Ideja koja stoji iza nove treapije jeste da se pacijentov imuni sistem podstakne u borbi protiv ovih stranih molekula, odnosno njihovih nosioca- tumorskih ćelija, i to vakcinisanjem pacijenta protiv upravo tih stranih molekula.
S druge strane, 95% mutacija svakog raka je karakteristično samo za jednog oderđenog pacijenta. To bi značilo, da jedna univerzalna vakcina za sve oboljele od jedne specifične vrste raka, ne bi mnogo pomogla. Nova individualna terapija se dakle temelji najprije na analizi takozvanog mutanoma, odnosno skupa svih mutacija unutar jedne tkivne probe raka, a zatim vakcinacija tih pacijenata RNA-molekulama mutiranih genskih sekvenci. Imuni sistem zatim djeluje sam protiv otprilike 20% ovih molekula (jer nisu sve imunogene, odnosno u stanju da izazovu imuni odgovor). Toliko što se tiče teorije.

U praksi su izvedene prve studije na životinjama i počinju da se rade studije i s ljudima. Studija na miševima (Nature 2015; 529;692) je pokazala da  su miševi s rakom još nakon 100 dana nakon vakcinacije svi ostali u životu. Miševi iz kontrolne grupe (bez terapije) su umrli već nakon 65 dana. Čak i plućne metastaze su na ovaj način odstranjene. U isto vrijeme nije zabilježena nikakva toksičnost ove terapije. Univerzitet u Mainzu je započeo i jednu malu studiju s 15 pacijenata oboljelih od malignog melanoma kože, a planu je također studija sa ženama oboljelim od raka dojke.

Prva studija s ljudima je još u toku i nestrpljivo očekujemo njene rezultate. Ograničenje ove studije je međutim to, da etički nije dozvoljeno provoditi studije na ljudima s novim terapijama bez istovremene, u datom momentu najbolje moguće, terapije, a to su trenutno citostatici, koji osim borbe protiv ćelija raka, u isto vrijeme suprimiraju imuni sistem, koji u novoj terapiji igra ključnu ulogu.

Sunčanje: prvi znaci mutacija u koži

Uz ljeto ne dolazi samo lijepo vrijeme i godišnji odmori, nego i par rizika po zdravlje. Jedan od njih jeste i izlaganje suncu, koje je glavni faktor za nastanak raka kože.
Međutim, čini se da je u narodu još uvijek prisutno nekoliko mitova o nastanku, odnosno prevenciji raka kože.

Bez sumnje je jedno- da je rak kože izravno povezan s povećanim izlaganjem suncu. U periodu od 1970. do 2010. godine (period u kojem je populariziran odlazak na odmore u tople krajeve zu sunčanje i kupanje na plažama) je incidenca melanoma porasla za nevjerovatnih 700 %. I još uvijek je u porastu i još se ne očekuje stabilizacija incidence.
Melanom je “tamni” rak kože, koji je odgovoran za 95 % svih smrti od raka kože. 2008. godine je u Njemačkoj zabilježen dodatni manji skok incidence raka kože, ali to prije svega zato jer je 2008. godine uveden screening-program za rano prepoznavanje raka kože, tako da su te godine prepoznati mnogi slučajevi koji bi inače tek u narednim godinama bili dijagnosticirani u odmaklom stadiju.

Za nastanak raka koženajod govorniji faktor jeste pretjerano izlaganje sunčevim (a i vještačkim UV-) zrakama u djetinjstvu i adolescenciji. Zbog toga je odskora u njemačkoj uvedena zabrana posjećivanja solarija osobama mlađim od 18 godina. I zbog toga je incidence melanoma još uvijek u porastu.

Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju da “gorenje” kože predstavlja taj odlučujući faktor za nastupanje mutacija i posljedični nastanak raka kože, dokazano je da mutacije u koži nastaju pri mnogo slabijem izlaganju kože UV-zrakama, odnosno, da budem precizniji, prvi znak nastupanja mutacija u koži jeste- crnjenje kože. Određeni enzimi u ćelijama kože prepoznaju mutacije u DNA, isijecaju je i izbacuju u citoplazmu, i ti isječeni dijelovi uzrokuju povećano lučenje melanina u melanocitima. Ovaj mehanizam uklanjanja mutacije je odgovoran da rak kože ne dobije svako ko se na nekoliko minuta izloži UV-zrakama, ali jednom i njegov kapacitet bude iscrpljen i tada nastupa ono što niko ne želi.

Dakle, zaključak je da kreme za sunčanje ne sprječavaju rak kože. Odnosno, studije su zaključile da kreme za sunčanje imaju preventivno dejstvo samo u slučaju da se koriste pri „slučajnom“ izlaganju UV-zrakama, odnosno u svakodnevnom boravku na otvorenom, ali bez ciljanog sunčanja, i samo kada se koriste na onih nekoliko eksponiranih dijelova kože. Za ciljano sunčanje nema prevencije.

Štaviše, ako koža “izgori” na suncu, to zapravo predstavlja jedan preventivni faktor za nastanak “svijetlog” raka kože, ali ne i za nastanak melanoma. Jedina efektivna zaštita jeste pokrivanje kože odjećom.

Što se tiče samih krema za sunčanje i njihovog zaštitinog djelovanja, važno je reči da “faktor”, čiju oznaku nalazimo na ambalaži sredstva za sunčanje, predstavlja faktor za koji se produžava vrijeme prije nastupanja “gorenja” kože. Tako npr. Ukoliko se radi o faktoru 5, to znači da će koža osoba svijetle, osjetljive puti, umjesto za 10 minuta bez kreme, “izgorjeti” tek za 50 minuta uz upotrebu kreme. S druge strane, ovo važi samo za uslove korištenja krema i sprejova na način na koji su se koristili u eksperimentima na životinjama, odnosno, korištenje 2 mg kreme po kvadratnom centimetre površinje kože. Na prosjećnu površinu kože od 17 000 kvadratnih centimetara, to znači da za ispravnu upotrebu osoba treba da potroši 36 g kreme. Pri upotrebi manje količine kreme, zaštita se eksponencijalno smanjuje.

Na kraju, ostaje da svako za sebe odluči koliko mu je bitna tamna boja kože u odnosu na rizik za nastanak raka kože. što se tiče melanoma, njegova incidence trenutno iznosi 20 slučajeva na 100 000 stanovnika godišnje. Pri tome ljudi sa povećanim brojem nevusa (benova) imaju također i povećan rizik za nastanak melanoma. No treba se imati u vidu
njegova izuzetna malignost i brzo metastaziranje. Osim toga, propuručljiva je posjeta dermatologu na “screening” svih benova jednom godišnje, najbolje u jesen.

Najveći tumor na svijetu

U julu prošle godine britanski tabloid Daily Mail je objavio da je hirurški odstranjen najveći tumor ikada- s težinom od 110 kg.

 Tumor je odstranjen u kineskog pacijenta po imenu Yang Jianbin, na slici iznad. Radilo se neurofibromatozi, nasljednoj bolesti sa sklonošću izrastanju neurofibroma, tumora nervnog tkiva. Samo par godina prije odstranjen je sličan tumor u Vijetnamca po imenu Nguyen Duy Ha, težak 98 kg.

Međutim, kao što obično biva kod tabloida, skandaloznost informacije stoji na prvom mjestu, a ozbiljnost i istinitost je od tercijarnog značaja.

Ipak, tabloid ovdje nije pretjerao u cifri koju je prenio (110 kg) nego u pretjeranom davanju značaja vlastitoj informaciji- največi tumor ikada odstranjen jeste jedan drugi, težine 136 kg i promjera od jednog metra, u anonimne američke pacijentice u bolnici Stanford u Palo Altu, Kalifornija

Radilo se o tumoru jajnika, a nakon odstranjenja tumora, pacijentica je težila svega 95 kg.

Naravno, u sva tri slučaja se radilo o dobroćudnim tumorima, jer zloćudni ne bi dopustili svom domaćinu da preživi njihov gigantski rast. Nakon uspjele operacije odstranjenja najvećeg tumora ikada, hirurzi nisu mogli odoljeti a da  ne poziraju pored svog "plijena".

Večernja čašica ipak nije eliksir zdravlja

Već godinama se u naučnim krugovima "večernja čašica-dvije" alkohola slavi kao recept za dugovječnost. Dobra za krvne sudove, za srce. Pored neospornog štetnog efekta po zdravlje pretjerane konzumacije alkohola, dosad su se ljubiteli "čašice" mogli tješiti da umjerena konzumacija alkohola ne da šteti, nego da čak ima pozitivne efekte na zdravlje. I to ne bez razloga, jer je već više studija objavljeno s rezultatima na tu temu. Jedna od takvih studija je npr. studija objavljena u British Medical Journal (BMJ 2011; 342: d671) prije četiri godine, prema kojoj se najmanje srćanih i moždanih infarkta dešava ljudima koji dnevno piju jedno do dva alkoholna pića.

No čini se da je vrijeme da ova "naučna činjenica" pređe u područje mitova. Naime, kao što je tim Craiga Knotta sa University College London pokazao, skoro sve, ako ne i sve dosadašnje studije na ovu temu su opterećene značajnim metodološkim problemima koji dovode u pitanje njihove rezultate. Jedan od njih je npr. taj što su ispitanici pogrešno svrstavani. Ovime je u grupu "trezvenjaka" svrstan svaki ispitanik koji trenutno nije konzumirao alkohol, mada je poznato da su mnogi ljudi, koji su  dugo vremena konzumirali alkohol redovno i u većim količinama, ali su prije nekog vremena prestali da ga konzumiraju, takođe završili u grupi "trezvenjaka". Tako su posljedice hroničnog konzuma alkohola po zdravlje ljudi jednim udarcem postale zapravo posljedice trezvenjaštva u navedenim studijama.

Nakon što je Knott iz jedne studije s 18 000 ljudi izbacio one koji su prestali s uživanjem alkohola, zdravstvena nadmoć konzumenata nad trezvenjacima se istopila. Statistički je još samo grupa muškarca između 50 i 64 godine, te žena nakon 65 godine još uvijek pokazala manju smrtnost nego u trezvenjaka, međutim Knott smatra da je čak i ta prednost samo umjetna, te da su vjerovatno još neki faktori previđeni u analizi rezultata.

Ideja, koja je mnogim ljudima privlačna, da uživanje alkohola u isto vrijeme donosi zdravlje, je tako postala zvijezda koja se gasi. Mike Daub s australijskog Curtin University rezimira: "kad se nešto čini kao predobro, da bi bilo istina, mora se uzeti s oprezom".