Bolesniku dopustiti hadž?

Godišnje se na hadžu okupi oko 2 miliona hodočasnika. Mnogi su oboljeli. Gledano kroz prizmu historije, najveća opasnost po zdravlje i život hadžija su bile infektivne bolesti. U posljednje vrijeme se međutim za dobijanje dozvole za odlazak na hadž moraju najprije uraditi pretrage na infektivne bolesti.

Danas su najveći uzrok boravka u bolnici i smrti na hadžu kardiovaskularne bolesti, 64% odnosno 46% do 66%, respektivno.

Naravno, među hadžijama su i mnogi ljudi koji ne bi imali ništa protiv da svoj život završe upravo u toku hadža, međutim, da li je to ono što žele vlasti u Saudijskoj Arabiji? I ne podsjeća li to na polemiku o eutanaziji? I dan danas, bez obzira na opću promjenu standarda u svijetu, ljudima sa insuficijencijom bubrega (ljudima na dijalizi), ljudima s teškim srčanim oboljenjima te ženama u odmaklom stadiju trudnoće je dozvoljeno da obave hadž.

Kao rezultat, primjera radi, 2015. godine je u Saudijskoj Arabiji u vrijeme hadža hodočasnicima obavljeno 2200 dijaliza, 27 operativnih zahvata na otvorenom srcu i 688 koronarnih kateterskih intervencija (obično u slučaju srčanog infarkta ili predinfarktnog stanja).

Trenutno mnoge zemlje ne uzimaju uopće u obzir zdravstveno stanje hadžija (izuzev opasnosti po druge hadžije u slučaju infektivnih bolesti). Jedini ograničavajući faktor je sposobnost hodočasnika da finansiraju hadž. Jedan broj zemalja je pak uveo ljekarske kontrole koje određuju i rizik za ozbiljno ugrožavanje zdravlja i života hadžije, i time su značajno smanjile broj teških oboljenja i smrti svojih građana prilikom obavljanja hadža.

Međutim, u doba opće dezorijentiranosti islamske teologije u borbi s izazovima modernog vremena, ovo će neminovno dovesti i do diskusije među islamskim učenjacima o tome da li ljekari imaju pravo odlučivati o nečijoj sposobnosti da obave hadž. I o njihovom pravu da pri tome rizikuju svoj život.

Bilo kakva konzumacija alkohola povećava rizik za nastanak raka

O mitu o alkoholu kao kardioprotektivnom faktoru sam već pisao. No tu se priča ne završava. Najnovija uputstva jedne ekspertske savjetodavne grupe iz Velike Britanije upućuju na to da (kvantitativno) bilo kakva konzumacija alkohola povećava rizik za nastanak više vrsta raka, naročito raka dojke, crijeva i jednjaka.

Do ovog zaključka dovela je analiza 44 sistematska istraživanja i meta-analize objavljene od 1995. godine do danas. Istovremeno je objavljeno da je 4-6% svih novih slučajeva raka ima konzumaciju alkohola kao uzrok. Pri tome je obilnija konzumacija povezana s većom incidencom raka, ali je povećanje incidence prisutno i pri minimalnoj konzumaciji alkohola, kada se uporedi s apstinencijom.

Tako npr. statistička prognoza prevalence raka dojke na 1000 žena, koje ne konzumiraju alkohol, u toku čitavog života iznosi 109, dok kod žena koje konzumiraju manje od 14 jedinica alkohola sedmično (što, primjera radi, odgovara nešto manje od 3 litra piva) ona iznosi 126 (povećanje od 15,6%), pri konzumaciji između 14 i 35 jedinica ona iznosi 153 (+40%), a pri konzumaciji od preko 35 jedinica alkohola sedmično ona iznosi 206 (+89%).

Broj slučajeva raka jednjaka kod apstinentnih muškaraca iznosi 6 na 1000 u toku cijelog života. Pri sedmičnoj konzumaciji do 14 jedinica alkohola ona iznosi 13 (+117%), između 14 i 35 jedinica alkohola on iznosi 25 (+317%) a kod onih koji konzumiraju više od toga 58 (+867%).

Slično je zabilježeno i kod mnogih drugih vrsta raka.

Izvještaj Odbora za karcinogenost navodi da vrsta alkoholnog pića pri tome ne igra značajnu ulogu. Rizik je vezan samo za količinu unesenog alkohola, ali "bezbjedne" količine nema. Svaka unesena količina automatski donosi povećan rizik za nastanak različitih vrsta raka.

John Holmes, viši naučni saradnik u Alcohol Research Group Univerziteta u Sheffieldu, koji je bio zadužen za analizu činjenica o riziku po zdravlje u vezi s različitim količinama i navikama pijenja alkohola za Public Health England, komentariše: "Dok mnoge naučne studije sugeriraju da umjerena konzumacija alkohola može biti dobra za srce, naučnici su sve više zabrinuti jer smatraju da su ove studije s navodnim protektivnim efektom alkohola poprilično precijenjene."

"Naše analize jesu pokazale da određeni protektivni efekat postoji, ali kada se uporedi s rizicima koje konzumacija alkohola sa sobom donosi, sav preostali protektivni efekat je minimalan, prisutan samo pri vrlo maloj konzumaciji alkohola i, čini se, povoljan samo za vrlo specifične grupe ljudi u populaciji."

Izvor: BMJ

Večernja čašica ipak nije eliksir zdravlja

Već godinama se u naučnim krugovima "večernja čašica-dvije" alkohola slavi kao recept za dugovječnost. Dobra za krvne sudove, za srce. Pored neospornog štetnog efekta po zdravlje pretjerane konzumacije alkohola, dosad su se ljubiteli "čašice" mogli tješiti da umjerena konzumacija alkohola ne da šteti, nego da čak ima pozitivne efekte na zdravlje. I to ne bez razloga, jer je već više studija objavljeno s rezultatima na tu temu. Jedna od takvih studija je npr. studija objavljena u British Medical Journal (BMJ 2011; 342: d671) prije četiri godine, prema kojoj se najmanje srćanih i moždanih infarkta dešava ljudima koji dnevno piju jedno do dva alkoholna pića.

No čini se da je vrijeme da ova "naučna činjenica" pređe u područje mitova. Naime, kao što je tim Craiga Knotta sa University College London pokazao, skoro sve, ako ne i sve dosadašnje studije na ovu temu su opterećene značajnim metodološkim problemima koji dovode u pitanje njihove rezultate. Jedan od njih je npr. taj što su ispitanici pogrešno svrstavani. Ovime je u grupu "trezvenjaka" svrstan svaki ispitanik koji trenutno nije konzumirao alkohol, mada je poznato da su mnogi ljudi, koji su  dugo vremena konzumirali alkohol redovno i u većim količinama, ali su prije nekog vremena prestali da ga konzumiraju, takođe završili u grupi "trezvenjaka". Tako su posljedice hroničnog konzuma alkohola po zdravlje ljudi jednim udarcem postale zapravo posljedice trezvenjaštva u navedenim studijama.

Nakon što je Knott iz jedne studije s 18 000 ljudi izbacio one koji su prestali s uživanjem alkohola, zdravstvena nadmoć konzumenata nad trezvenjacima se istopila. Statistički je još samo grupa muškarca između 50 i 64 godine, te žena nakon 65 godine još uvijek pokazala manju smrtnost nego u trezvenjaka, međutim Knott smatra da je čak i ta prednost samo umjetna, te da su vjerovatno još neki faktori previđeni u analizi rezultata.

Ideja, koja je mnogim ljudima privlačna, da uživanje alkohola u isto vrijeme donosi zdravlje, je tako postala zvijezda koja se gasi. Mike Daub s australijskog Curtin University rezimira: "kad se nešto čini kao predobro, da bi bilo istina, mora se uzeti s oprezom".

Obratite pažnju kada jedete grejpfrut

Mada se mnogima i ne sviđa zbog djelimične gorčine, grejpfrut je ipak dosta popularno voće. Međutim, ljudi koji koriste lijekove (bilo zbog hroničnih bolesti, poput visokog krvnog pritiska, ili akutnih poput različitih infekcija), trebali bi obratiti posebnu pažnju prilikom konzumiranja grejpfruta jer interakcija njegovih komponenti s lijekovima može dovesti do teških posljedica po zdravlje.

Ova činjenica je posebno važna kada znamo da se broj lijekova na koje grejpfrut može uticati popeo sa 17 u 2008. godini na 41 u 2012. godini. Treba napomenuti da grejpfrut sam po sebi nije toksičan i da su ove nuspojave registrovane kao nuspojave lijekova koji se koriste, a grejpfrut je samo odgovoran za povećanje koncentracije tih lijekova u krvi.

Ozbiljne neželjene pojave, koje ova interakcija može izazvati, se kreću od teških (smrtonosnih) poremećaja srčanog ritma, teškog oštećenja mišića, čije razgrađene komponente zatim preko krvi mogu uzrokovati zatajenje bubrega, preko izravne nefrotoksičnosti pa do raka dojke (kontroverzni izvještaji).

Općenito je najbolje nikako ne konzumirati grejpfrut u vrijeme kada se koriste lijekovi, jer uzimanje lijeka čak i 24 sata nakon konzumiranja grejpfruta još uvijek zadržava 25 % maksimalnog efekta, a doza je pri tome skoro nebitna.

Među lijekove koji se najčešće koriste, a mogu uzrokovati teške posljedice ukoliko se koriste u isto vrijeme s grejpfrutom, spadaju (obratite pažnju da su ovo generička-orginalna imena. Svaka firma koja proizvodi određeni lijek dadne mu i svoj poseban naziv, ali se na te nazive ovdje ne osvrćem. Pored naziva datog od strane firme, na pakovanju uvijek možete naći i generičko ime lijeka):

1. Eritromicin, vrlo čest antibiotik. Kao alternativa se može koristiti klaritromicin;
2. Atorvastatin, lovastatin i simvastatin su lijekovi koji se koriste za sniženje masnoća u krvi. Općenito ne preporučujem korištenje takvih lijekova, pogledaj više ovdje, ali ako se već koriste, kao alternativa se mogu koristiti pravastatin, rozuvastatin i fluvastatin;
3. Amiodaron, antiaritmik. Alternativa mu je sotalol;
4. Klopidogrel, narodnim rječnikom "razrjeđuje krv". Aspirin (acetilsalicilna kiselina) se može koristiti kao alternativa;
5. Eplerenon, diuretik; Alternativa spironolakton;
6. Felodipin i nifedipin, blokeri kalcijevih kanala. Oba lijeka, kao i oni nabrojani pod 3., 4. i 5. se koriste kao sredstva za sniženje krvnog pritiska; Amlodipin se može koristiti kao alternativa;
7. Domperidon, lijek protiv povraćanja. Umjesto njega se može koristiti metklopramid;
8. Imunosupresivi ciklosporin, everolimus, sirolimus i takrolimus se koriste kod autoimunih oboljenja ili kod osoba s transplantiranim organima. Pitanje alternativnih lijekova je komplikovano;

Ovo naravno nije čitava lista, ali su ovo najčešće korišteni lijekovi. Najsigurnije je ne konzumirati grejpfrut ukoliko već uzimate neke lijekove.

CMAJ

Novi riziko-faktor: mišićna slabost u adolescenciji

Prvi rezultati studije započete u Švedskoj prije 24 godine i koja obuhvaća 1 142 599 muškaraca u dobi između 16 i 19 godina pokazuje novi riziko-faktor koji se može uporediti s visokim krvnim pritiskom.

U mladića su mjereni istezljivost koljena, jačina stiska ruke, kao i jačina bicepsa, te krvni pritisak i BMI (body mass index).



U toku 24 godine ispitivanja 26 145 učesnika u studiji je umrlo. Samoubistvo je bilo najčešći uzrok smrti (22.3 %)a zatim kardiovaskularna oboljenja (7.8 %) i rak (14.9 %).

Velika mišićna snaga kod učesnika je bila povezana sa 20-35 % manjim rizikom za preuranjenu smrt općenito ili od kardiovaskularnih oboljenja, neovisno o visini krvnog pritiska ili BMI-ju.

Snažniji adolscenti su imali 20-30 % manji rizik od smrti od samoubistva i 15-65 % manju šansu da obole od bilo kakvog psihičkog oboljenja.

Najslabijih 10 % adolscenata su imali največi rizik za smrt od različitih uzroka.

Ova studija je pokazala da je mišićna slabost riziko-faktor koji se nalazi u ravni sa visokim krvnim pritiskom, jednim od najjačih riziko-faktora za nastanak kardiovaskularnih oboljenja.

BMJ

Nakon zabrane pušenja na javnim mjestima incidenca srčanih infarkta se smanjila za trećinu

U jednom epidemiološkom projektu u američkom Olmsted County, Minnesota, zabilježen je broj kardiovaskularnih oboljenja prije i 18 mjeseci poslije zabrane pušenja na radnom mjestu.

Incidenca prije zabrane je iznosila 150.8 srčanih infarkta na 100 000 stanovnika godišnje, a 18 mjeseci nakon implementacije pušenja na radnom mjestu 100.7.

Naučnici su pokušali da ustanove i eventualne promjene u drugim riziko-faktorima u ovom periodu, ali ih nisu uspjeli otkriti. Mnogi pušači su ostavili pušenje nakon zabrane, a drugi su bili primorani pušiti manje. Pasivno pušenje se također smanjilo, što je sve doprinijelo smanjenju broja infarkta.

Ova studija je samo još jedna u nizu (slične studije sa sličnim rezultatima su urađene u najmanje 15 gradova u 8 zemalja) i na osnovu njih se preporučuju dodatni zakoni koji bi trebali osigurati čist vazduh.

Archives of Internal Medicine

Skoro jedna desetina svih prijevremenih smrti je uzrokovana neaktivnošću

Prema procjenama objavljenim u Lancetu, u čitavom svijetu 9 % ljudi umre prijevremeno zbog manjka fizičke aktivnosti.

Također se procjenjuje da fizička aktivnost, manja od one koju je preporučila WHO, globalno uzrokuje 6 % svih srčanih smrti, 7 % smrti od šećera tipa II, 10 % od raka debelog crijeva i 10 % od raka dojke.

Procjenjene su načinjene prema evidencijama WHO o učestalosti neaktivnosti.Prikazani rezultati pokazuju da umanjena fizička aktivnost ubija isti broj ljudi kao i pušenje ili šećerna bolest.

Ljekari su dosad već ukazivali pacijentima na prednosti redovne fizičke aktivnosti, ali to nije urodilo željenim plodom. Sad je došlo vrijeme da se ukazuje na smrtonosnost fizičke aktivnosti.

Lancet

Rak ubija i samoubistvom i infarktom

Istraživanje nad preko 6 miliona Šveđana je pokazalo da rak ima i "plan B" za ubistvo svoga domaćina.

Najnovije objavljeno istraživanje nad preko 6 miliona Šveđana starijih od 30 godina je pokazalo da ljudi sa dijagnosticiranim rakom u prvoj sedmici nakon dijagnoze imaju izuzetno visok rizik da se ubiju ili da umru od kardiovaskularnog incidenta (12, odnosno 5.6 puta veći rizik, respektivno).

Analizirajući broj samoubistava, otkriveno je da je mnogo veća incidenca samoubistava kod ljudi sa dijagnosticiranim rakom. Među posebnim vrstama raka, najrizičniji na samoubistvo su rak jednjaka, jetre i gušterače, a zatim rak pluća (16, odnosno 12 puta veći rizik, respektivno).

Ovi se rezultati naravno ne mogu primijeniti na generalnu populaciju u bilo kojoj državi, jer je poznato da je u Švedskoj prisutan naročito veliki postotak ljudi koji boluju od depresije, što je uzrokovano hroničnim nedostatkom sunčanog svjetla. Međutim, da ne leži sve u sunčevom svjetlu govori nam i povećan rizik na nastup nekog smrtonosnog kardiovaskularnog incidenta (npr. srčani ili moždani infarkt).

Tako ljudi sa svježe dijagnosticiranim rakom umiru od kardiovaskularnih incidenata 5.6 puta češće od onih kojima rak nije dijagnosticiran. Najopasnije vrste raka u ovom smislu su tumori centralnog nervnog sistema, a slijede ih rak jednjaka, jetre ili gušterače, te rak pluća (30, 15 i 12 puta veći rizik, respektivno).

Nakon prve sedmice nakog dijagnoze rizik na samoubistvo ili kardiovaskularni incident opada, ali ostaje uvijek prisutan.

NEJM

Manjak i višak sna: oboje vodi na drugu internu

Naučnici okupljeni oko Rohita R. Arore su u jednoj retrospektivnoj studiji pokazali da ljudi koji spavaju manje od 6 sati dnevno imaju 100 % veću šansu da dobiju srčani udar i 60 % veću šansu da obole od srčane insuficijencije u odnosu na one koji spavaju između 6 i 8 sati dnevno.

Međutim ni hronični spavači nisu pošteđeni: oni koji spavaju više od 8 sati dnevno imaju duplo veću šansu da obole od angine pectoris u odnosu na one koji spavaju između 6 i 8 sati.

Manjak sna najvjerovatnije dovodi do bolesti srca preko preduge aktivnosti simpatičkog nervnog sistema (koji je aktivniji tokom budnog stanja) i posljedične intolerancije glukoze, dijabetesa i povećanog nivoa stresnih hormona u krvi koji vode povišenom pritisku i upalnim markerima- sve faktori povezani s kardiovaskularnim oboljenjima.

Nasuprot tome, uzročno-posljedična povezanost predugog spavanja sa srčanim oboljenjima nije tako jasna. "Još uvijek nam nije jasno da li predugo spavanje uzrokuje oboljenje srca ili oboljele osobe teže da spavaju duže", izjavio je Arora.

Najnovija saznanja su objavljena prekjučer (25. marta 2012) na naučnoj sjednici American College of Cardiology u Chicagu.

news@jama

Maratonci imaju 34 puta manji rizik da umru nego džogeri

Srčani zastoj nije isto što i infarkt srca. Kod infarkta srca dođe do začepljenja u nekoj od srčanih arterija ili njenog pucanja, što uzrokuje nedostatak opskrbe krvlju dotičnog područja. Kod srčanog zastoja srce jednostavno ne uspijeva da ispumpa dovoljno krvi u krvne sudove (etiologija različita).

Za početak je važno reči da  je srčani zastoj rijetka pojava u toku maratona. U SAD-u je između 2000. i 2009. godine maraton ili polumaraton trčalo 11 miliona ljudi. Od toga je samo 59 njih imalo srčani zastoj u toku ili nakon trke, a među njima je 42 umrlo, registrovala je jedna studija objavljena u NEJM-u (New England Journal of Medicine).
Prosječna starost onih koji su dobili srčani zastoj je bila 42 godine, ali su oni, koji su preminuli, bili u prosjeku mlađi od onih koji su preživjeli srčani zastoj.

U poređenju sa atletičarima maratonci prema ovim rezultatima imaju manji rizik za umiranje. Kod maratonaca nastupa jedan srčani zastoj na 184 000 sportaša, odnosno jednu smrt na 259 000, dok je kod atletičara proporcija smrtnosti 1: 43 770, kod triatlonaca 1: 52 630 i kod džogera 1: 7 620 (jedna smrt na 7 620 prethodno zdrava džogera srednjih godina).

600 000 pušača ostavilo pušenje nakon zabrane

Da državna politika ima najveći uticaj na zdravlje čovjeka pokazuje i najnoviji primjer iz španije. 

Već u prvoj godini nakon što je španija uvela zabranu pušenja na javnim mjestima, prodato je 569 miliona pakovanja cigareta manje u odnosu na prethodnu, a 600 000 pušača je prestalo pušiti, kako navodi Nacionalno vijeće za prevenciju pušenja. Hospitalizacije zbog srčanog udara su u bolnici La Paz u Madridu opale za 10 %, dok su hospitalizacije djece zbog astme u istoj bolnici pale za 15 %.

BMJ

Izlaganje buci vodi u smrt

U studiji australijskih naucnika objavljenoj u naucnom casopisu "Preventive Medicine" 1. decembra 2011. godine ustanovljena je znacajna veza izmedju izlaganja buci i incidence (broj novih slucajeva na 100 000 stanovnika) nestabilne angine (bolovi u predjelu srca pri naporu ili stresu) i kardiovaskularne bolesti.

Osobe koje su trpile buku na radnom mjestu su imale 53 %, odnosno 75 % vecu sansu da dobiju anginu ili kardiovaskularnu bolest, respektivno, i ovaj efekat nije vezan za povisen krvni pritisak.