Dojenje kao sredstvo smanjenja smrtnosti

U posljednjem broju poznatog naučnog ćasopisa "Lancet" objavljena je analiza 28 studija, koje su većinom i same po sebi analize (dakle radi se o "analizi analiza", tzv. meta-analizi) o uticaju dojenja na zdravlje djeteta i majke.

Mada je već od ranije poznato da dojenje nudi određene prednosti djetetu i majci, ovdje su te prednosti detaljno obrađene te su upoređene prakse dojenja u zapadnim i nerazvijenim te srednje razvijenim zemljama.

Ukratko, rezultati ove meta-analize nam govore da djeca, koja su duže dojila, imaju značajno niži broj infektivnih oboljenja te broj smrti kao njihovih posljedica, manji broj deformacija zubala te višu inteligenciju u odnosu na djecu koja su dojila kraće vrijeme ili nisu uopće dojila. Ova nejednakost se nastavlja i u kasnijem životu. Osim toga, sve je više indicija da dojenje štiti i od gojaznosti i šećerne bolesti u odraslom dobu.

Dojenje bi moglo godišnje spriječiti (statistički gledano) smrt 823 000 djece u čitavom svijetu.

Što se tiče majki, dojenje sprječava značajan broj novih slučajeva raka dojke, i može smanjiti rizik za nastanak raka jajnika i dijabetesa. Globalno gledano, 20 000 smrti majki može biti spriječeno dojenjem.

Da je "znanje krhko" pokazuje međutim i zvanični proglas Američke Akademije Pedijatara iz ne tako davne 1984. godine, u kojem se kaže da "i ako postoje neke prednosti dojenja u populaciji sa urednom higijenom, ishranom i medicinskom zaštitom, te prednosti su očito skromne". Nešto više od 30 godina kasnije svjedoci smo brojnih studija koje dokazuju da je svojevremeno taj stav bio ozbiljna opasnost za generacije koje su odrasle u vjerovanju da dojenje i nije nešto posebno. Politike mnogih zapadnih zemalja su možda i dan danas pod uticajem ovog proglasa, I drugih proglasa koji su nastali bez dobro potkovane naučne argumentacije nego više iz tzv. Političke korektnosti ili iz finansijskih interesa.

U zapadnim zemljama nivo dojenja je niži nego u razvijenim, pretežno zbog načina života orijentisanog prema karijeri, te zakonskim odredbama trajanja porodiljskog odsustva. Tako npr. u Švajcarskoj, Belgiji, Francuskoj ili Holandiji, porodilja smije samo između 3 i 4 mjeseca odsustvovati s radnog mjesta, s mogućnošću vraćanja na radno mjesto čak i prije istoka ovog roka, dok u SAD-u to vrijeme uopće nije regulisano i ne postoje nikakva socijalna primanja kao finansijski nadomjestak za to vrijeme (u SAD-u). Rijetke su države koje ženama nude više vremena za njegu i dojenje djeteta, poput Austrije, koja ostavlja mogućnost porodiljskog odsustva do 2 godine, sa zagarantovanim prethodnim radnim mjestom.

I mada je situacija u razvijenim zemljama nepovoljnija za dojenje djece, čak i u nerazvijenim i u zemljama u razvoju, u kojima mnoge majke nemaju posao i ostaju sa svojom djecom kod kuće, samo 37% djece se hrani isključivo majčinim mlijekom u prvih 6 mjeseci života. Ovakva situacija je dijelom i posljedica intenzivnog reklamisanja vještačkog mlijeka, tako da mnoge majke smatraju da je mlijeko u prahu koje kupuju u prodavnicama bolje i zdravije za njihovu djecu nego majčino mlijeko.

Osim toga, utvrđeno je da žene iz siromašnijih porodica duže doje djecu od bogatijih žena, ali i da bogatije, visoko-obrazovane žene tendiraju dužem dojenju. Međutim, siromašnije žene rado prelaze na komercijalne nadomjestke za majčino mlijeko ukoliko im se prihodi povećaju.

Pospješivanje dojenja nije lahak zadatak. Globalni obrt nadomjestaka za majčino mlijeko iznosi 44,8 milijarde dolara, i ovdje je interes jasan. Nasuprot tome, globalna šteta koja nastaje smanjenom inteligencijom i sklonošću raznim oboljenjima djece koja ne doje dovoljno ili nikako, je procijenjena na 302 milijarde dolara godišnje.

 doi:10.1016/S0140-6736(15)01024-7
 doi:10.1016/S0140-6736(16)00210-5

Bilo kakva konzumacija alkohola povećava rizik za nastanak raka

O mitu o alkoholu kao kardioprotektivnom faktoru sam već pisao. No tu se priča ne završava. Najnovija uputstva jedne ekspertske savjetodavne grupe iz Velike Britanije upućuju na to da (kvantitativno) bilo kakva konzumacija alkohola povećava rizik za nastanak više vrsta raka, naročito raka dojke, crijeva i jednjaka.

Do ovog zaključka dovela je analiza 44 sistematska istraživanja i meta-analize objavljene od 1995. godine do danas. Istovremeno je objavljeno da je 4-6% svih novih slučajeva raka ima konzumaciju alkohola kao uzrok. Pri tome je obilnija konzumacija povezana s većom incidencom raka, ali je povećanje incidence prisutno i pri minimalnoj konzumaciji alkohola, kada se uporedi s apstinencijom.

Tako npr. statistička prognoza prevalence raka dojke na 1000 žena, koje ne konzumiraju alkohol, u toku čitavog života iznosi 109, dok kod žena koje konzumiraju manje od 14 jedinica alkohola sedmično (što, primjera radi, odgovara nešto manje od 3 litra piva) ona iznosi 126 (povećanje od 15,6%), pri konzumaciji između 14 i 35 jedinica ona iznosi 153 (+40%), a pri konzumaciji od preko 35 jedinica alkohola sedmično ona iznosi 206 (+89%).

Broj slučajeva raka jednjaka kod apstinentnih muškaraca iznosi 6 na 1000 u toku cijelog života. Pri sedmičnoj konzumaciji do 14 jedinica alkohola ona iznosi 13 (+117%), između 14 i 35 jedinica alkohola on iznosi 25 (+317%) a kod onih koji konzumiraju više od toga 58 (+867%).

Slično je zabilježeno i kod mnogih drugih vrsta raka.

Izvještaj Odbora za karcinogenost navodi da vrsta alkoholnog pića pri tome ne igra značajnu ulogu. Rizik je vezan samo za količinu unesenog alkohola, ali "bezbjedne" količine nema. Svaka unesena količina automatski donosi povećan rizik za nastanak različitih vrsta raka.

John Holmes, viši naučni saradnik u Alcohol Research Group Univerziteta u Sheffieldu, koji je bio zadužen za analizu činjenica o riziku po zdravlje u vezi s različitim količinama i navikama pijenja alkohola za Public Health England, komentariše: "Dok mnoge naučne studije sugeriraju da umjerena konzumacija alkohola može biti dobra za srce, naučnici su sve više zabrinuti jer smatraju da su ove studije s navodnim protektivnim efektom alkohola poprilično precijenjene."

"Naše analize jesu pokazale da određeni protektivni efekat postoji, ali kada se uporedi s rizicima koje konzumacija alkohola sa sobom donosi, sav preostali protektivni efekat je minimalan, prisutan samo pri vrlo maloj konzumaciji alkohola i, čini se, povoljan samo za vrlo specifične grupe ljudi u populaciji."

Izvor: BMJ

Koliko je ukusan tumor?

Prije nešto više od sedam dana čovječanstvu je prezentiran prvi "hamburger iz epruvete", kojeg je proizveo holandski naučnik Mark Post. Borci za prava životinja, vegetarijanci iz solidarnosti, aktivisti zaštite okoliša i mnogi drugi već likuju i najavljuju novo doba zemaljske kugle u kojem neće biti potrebno ubijati životinje zbog ljudske gladi za mesom.

Istina, danas već čak 30 % kopnene površine Zemlje koja nije pokrivena ledom se koristi za uzgoj hrane za tovljene životinje. Ove životinje, kao izvori metana, gasa koji doprinosi globalnom zagrijavanju, zagrijavaju atmosferu više nego automobili, kamioni, brodovi i avioni zajedno, prema procjenama FAO (Poljoprivredne organizacije UN-a).

Međutim, koliko zaista ima opravdanja za veselje? Ovo "meso iz epruvete" je nastalo u uslovima tzv. "ćelijske kulture", metode uzgajanja ćelija, koji je sve samo ne lahak i jeftin. Ako i zanemarimo korištenje i opterećenje nastalog tkiva antibioticima (jer bez antibiotika bi se ćelije lahko inficirale i bile uništene) te drugih kritičnih sastojaka važnih za preživljavanje ćelija, ne smijemo zaboraviti da je glavni prehrambeni sastojak u ćelijskoj kulturi serum goveđih fetusa, odnosno nerođenih teladi.

Dakle, da bismo, pri današnjoj razvijenosti tehnike, uspjeli "uzgojiti" meso bez klanja životinja, moramo ubijati nerođenu telad. I nije baš neki napredak, ali se pobornici ovakvog rješenja problema prehrane mesom vjerovatno nadaju da će se u budućnosti naći alternativa korištenju telećeg seruma.

Pri tom naravno trebaju imati u vidu izuzetno teške uslove ćelijske kulture. Decenijama prošlog vijeka su naučnici pokušavali raznim metodama da dosegnu nivo na kojem bi mogli uzgajati životinjske ćelije dugotrajno. Prve ćelije koje su to bile u stanju su bile tumorske ćelije raka grlića materice izolovane iz materice crnkinje iz SAD-a po imenu Henrietta Lacks (ćelije su po njenim inicijalima dobile ime: HeLa ćelije), koja je i preminula uslijed te bolesti.

Uzgajanje ostalih ćelija je i dalje polučivalo vrlo slabe rezultate. A onda su odjednom počeli da se redaju izvještaji o uspješnom uzgoju ćelijskih kultura raznih vrsta ćelija. Zajednicom naučnika koji su se time bavili je zavladala euforija. Sve dok naučnik po imenu Stenley Gartler na jednoj konferenciji o ćelijskoj i organskoj kulturi nije dokazao ostatku zaprepaštenih učesnika da su sve njihove "uspješne" ćelijske kulture ustvari samo klonovi HeLa ćelija, kojima su njihove posude za uzgoj bile kontaminirane. HeLa ćelije su uskoro potisnule normalne izolovane ćelije u posudama, a naučnici su promjenu u morfologiji i ponašanju ćelija objasnili kao "transformaciju ćelija u kulturi". Tajna njihovog neuspjeha je u tome da su tumorske ćelije, a u ovom slučaju specifićno HeLa ćelije, izuzetno tvrdokorne i otporne te da preživljavaju i u uslovima u kojima normalne ćelije nemaju šansi, te su mogle preživjeti slučajni transport vazduhom ili preko rukavica od posude do posude.

Gartlerovi rezultati su jednim potezom pokazali da su decenije njihovog teškog rada i milioni dolara ustvari bili totalno promašena investicija.

Poenta ovdje jeste, da je ćelijska kultura izuzetno težak i zahtjevan posao i da, čak i sa današnjim napretkom u tehnologiji, teško da se mogu očekivati ozbiljniji pomaci u skorašnje vrijeme, kad je u pitanju kultura normalnih ćelija. Međutim, ukoliko se neko odluči da "hamburgere iz epruvete" proizvede od HeLa ćelija, ne sumnjam da će mu to uspjeti u vrlo kratkom roku. Na kraju krajeva, procjenjuje se da je do danas proizvedeno već preko 50 miliona tona HeLa ćelija, u naučnim labaratorijama.

No imajući u vidu, da se ne bi mnogo ljudi usudilo da jede hamburger od uzgojenih mišićnih vlakana, koliko bi ih se tek usudilo da jede hamburger od tumorskih ćelija?!

Više o temi: The Immortal Life of Henrietta Lacks