Dojenje kao sredstvo smanjenja smrtnosti

U posljednjem broju poznatog naučnog ćasopisa "Lancet" objavljena je analiza 28 studija, koje su većinom i same po sebi analize (dakle radi se o "analizi analiza", tzv. meta-analizi) o uticaju dojenja na zdravlje djeteta i majke.

Mada je već od ranije poznato da dojenje nudi određene prednosti djetetu i majci, ovdje su te prednosti detaljno obrađene te su upoređene prakse dojenja u zapadnim i nerazvijenim te srednje razvijenim zemljama.

Ukratko, rezultati ove meta-analize nam govore da djeca, koja su duže dojila, imaju značajno niži broj infektivnih oboljenja te broj smrti kao njihovih posljedica, manji broj deformacija zubala te višu inteligenciju u odnosu na djecu koja su dojila kraće vrijeme ili nisu uopće dojila. Ova nejednakost se nastavlja i u kasnijem životu. Osim toga, sve je više indicija da dojenje štiti i od gojaznosti i šećerne bolesti u odraslom dobu.

Dojenje bi moglo godišnje spriječiti (statistički gledano) smrt 823 000 djece u čitavom svijetu.

Što se tiče majki, dojenje sprječava značajan broj novih slučajeva raka dojke, i može smanjiti rizik za nastanak raka jajnika i dijabetesa. Globalno gledano, 20 000 smrti majki može biti spriječeno dojenjem.

Da je "znanje krhko" pokazuje međutim i zvanični proglas Američke Akademije Pedijatara iz ne tako davne 1984. godine, u kojem se kaže da "i ako postoje neke prednosti dojenja u populaciji sa urednom higijenom, ishranom i medicinskom zaštitom, te prednosti su očito skromne". Nešto više od 30 godina kasnije svjedoci smo brojnih studija koje dokazuju da je svojevremeno taj stav bio ozbiljna opasnost za generacije koje su odrasle u vjerovanju da dojenje i nije nešto posebno. Politike mnogih zapadnih zemalja su možda i dan danas pod uticajem ovog proglasa, I drugih proglasa koji su nastali bez dobro potkovane naučne argumentacije nego više iz tzv. Političke korektnosti ili iz finansijskih interesa.

U zapadnim zemljama nivo dojenja je niži nego u razvijenim, pretežno zbog načina života orijentisanog prema karijeri, te zakonskim odredbama trajanja porodiljskog odsustva. Tako npr. u Švajcarskoj, Belgiji, Francuskoj ili Holandiji, porodilja smije samo između 3 i 4 mjeseca odsustvovati s radnog mjesta, s mogućnošću vraćanja na radno mjesto čak i prije istoka ovog roka, dok u SAD-u to vrijeme uopće nije regulisano i ne postoje nikakva socijalna primanja kao finansijski nadomjestak za to vrijeme (u SAD-u). Rijetke su države koje ženama nude više vremena za njegu i dojenje djeteta, poput Austrije, koja ostavlja mogućnost porodiljskog odsustva do 2 godine, sa zagarantovanim prethodnim radnim mjestom.

I mada je situacija u razvijenim zemljama nepovoljnija za dojenje djece, čak i u nerazvijenim i u zemljama u razvoju, u kojima mnoge majke nemaju posao i ostaju sa svojom djecom kod kuće, samo 37% djece se hrani isključivo majčinim mlijekom u prvih 6 mjeseci života. Ovakva situacija je dijelom i posljedica intenzivnog reklamisanja vještačkog mlijeka, tako da mnoge majke smatraju da je mlijeko u prahu koje kupuju u prodavnicama bolje i zdravije za njihovu djecu nego majčino mlijeko.

Osim toga, utvrđeno je da žene iz siromašnijih porodica duže doje djecu od bogatijih žena, ali i da bogatije, visoko-obrazovane žene tendiraju dužem dojenju. Međutim, siromašnije žene rado prelaze na komercijalne nadomjestke za majčino mlijeko ukoliko im se prihodi povećaju.

Pospješivanje dojenja nije lahak zadatak. Globalni obrt nadomjestaka za majčino mlijeko iznosi 44,8 milijarde dolara, i ovdje je interes jasan. Nasuprot tome, globalna šteta koja nastaje smanjenom inteligencijom i sklonošću raznim oboljenjima djece koja ne doje dovoljno ili nikako, je procijenjena na 302 milijarde dolara godišnje.

 doi:10.1016/S0140-6736(15)01024-7
 doi:10.1016/S0140-6736(16)00210-5

Bilo kakva konzumacija alkohola povećava rizik za nastanak raka

O mitu o alkoholu kao kardioprotektivnom faktoru sam već pisao. No tu se priča ne završava. Najnovija uputstva jedne ekspertske savjetodavne grupe iz Velike Britanije upućuju na to da (kvantitativno) bilo kakva konzumacija alkohola povećava rizik za nastanak više vrsta raka, naročito raka dojke, crijeva i jednjaka.

Do ovog zaključka dovela je analiza 44 sistematska istraživanja i meta-analize objavljene od 1995. godine do danas. Istovremeno je objavljeno da je 4-6% svih novih slučajeva raka ima konzumaciju alkohola kao uzrok. Pri tome je obilnija konzumacija povezana s većom incidencom raka, ali je povećanje incidence prisutno i pri minimalnoj konzumaciji alkohola, kada se uporedi s apstinencijom.

Tako npr. statistička prognoza prevalence raka dojke na 1000 žena, koje ne konzumiraju alkohol, u toku čitavog života iznosi 109, dok kod žena koje konzumiraju manje od 14 jedinica alkohola sedmično (što, primjera radi, odgovara nešto manje od 3 litra piva) ona iznosi 126 (povećanje od 15,6%), pri konzumaciji između 14 i 35 jedinica ona iznosi 153 (+40%), a pri konzumaciji od preko 35 jedinica alkohola sedmično ona iznosi 206 (+89%).

Broj slučajeva raka jednjaka kod apstinentnih muškaraca iznosi 6 na 1000 u toku cijelog života. Pri sedmičnoj konzumaciji do 14 jedinica alkohola ona iznosi 13 (+117%), između 14 i 35 jedinica alkohola on iznosi 25 (+317%) a kod onih koji konzumiraju više od toga 58 (+867%).

Slično je zabilježeno i kod mnogih drugih vrsta raka.

Izvještaj Odbora za karcinogenost navodi da vrsta alkoholnog pića pri tome ne igra značajnu ulogu. Rizik je vezan samo za količinu unesenog alkohola, ali "bezbjedne" količine nema. Svaka unesena količina automatski donosi povećan rizik za nastanak različitih vrsta raka.

John Holmes, viši naučni saradnik u Alcohol Research Group Univerziteta u Sheffieldu, koji je bio zadužen za analizu činjenica o riziku po zdravlje u vezi s različitim količinama i navikama pijenja alkohola za Public Health England, komentariše: "Dok mnoge naučne studije sugeriraju da umjerena konzumacija alkohola može biti dobra za srce, naučnici su sve više zabrinuti jer smatraju da su ove studije s navodnim protektivnim efektom alkohola poprilično precijenjene."

"Naše analize jesu pokazale da određeni protektivni efekat postoji, ali kada se uporedi s rizicima koje konzumacija alkohola sa sobom donosi, sav preostali protektivni efekat je minimalan, prisutan samo pri vrlo maloj konzumaciji alkohola i, čini se, povoljan samo za vrlo specifične grupe ljudi u populaciji."

Izvor: BMJ

Vlastita vakcina protiv raka

Rak definitivno predstavlja najteži problem s kojim se suočava modernamedicina. Uprkos ogromnom napretku postignutom u borbi protiv ove skupine smrtonosnih oboljenja, efektivna terapija, poput, recimo, antibiotika protiv bakterijskih infekcija, još uvijek nije pronađena.
Najnovija istraživanja nam donose još jednu mnogoobećavajuću terapiju. Optimizma ne fali, a ova terapija već i u samom konceptu pokazuje da se radi o unikatnom pristupu rješavanja problema. O individualnoj, odnosno individualno adaptiranoj terapiji je u medicini već odavno bilo riječi, međutim, ovdje se radi o apsolutnoj individualnoj terapiji, odnosno individualnoj proizvodnji posebnog lijeka (u vidu antitijela) za svakog oboljelog pacijenta. O čemu se zapravo radi?
Poznato je da ćelije raka nastaju neispravljenim mutacijama DNA zdravih ćelija. Ove mutacije dovode do proizvodnje molekula RNA i proteina kakve nisu prisutne u zdravim ćelijama. Sve strane strukture bi teoretski trebale biti prepoznate od strane pacijentovog imunog sistema i uništene, to se međutim dešava spontano samo u 0,5% slučajeva. Ideja koja stoji iza nove treapije jeste da se pacijentov imuni sistem podstakne u borbi protiv ovih stranih molekula, odnosno njihovih nosioca- tumorskih ćelija, i to vakcinisanjem pacijenta protiv upravo tih stranih molekula.
S druge strane, 95% mutacija svakog raka je karakteristično samo za jednog oderđenog pacijenta. To bi značilo, da jedna univerzalna vakcina za sve oboljele od jedne specifične vrste raka, ne bi mnogo pomogla. Nova individualna terapija se dakle temelji najprije na analizi takozvanog mutanoma, odnosno skupa svih mutacija unutar jedne tkivne probe raka, a zatim vakcinacija tih pacijenata RNA-molekulama mutiranih genskih sekvenci. Imuni sistem zatim djeluje sam protiv otprilike 20% ovih molekula (jer nisu sve imunogene, odnosno u stanju da izazovu imuni odgovor). Toliko što se tiče teorije.

U praksi su izvedene prve studije na životinjama i počinju da se rade studije i s ljudima. Studija na miševima (Nature 2015; 529;692) je pokazala da  su miševi s rakom još nakon 100 dana nakon vakcinacije svi ostali u životu. Miševi iz kontrolne grupe (bez terapije) su umrli već nakon 65 dana. Čak i plućne metastaze su na ovaj način odstranjene. U isto vrijeme nije zabilježena nikakva toksičnost ove terapije. Univerzitet u Mainzu je započeo i jednu malu studiju s 15 pacijenata oboljelih od malignog melanoma kože, a planu je također studija sa ženama oboljelim od raka dojke.

Prva studija s ljudima je još u toku i nestrpljivo očekujemo njene rezultate. Ograničenje ove studije je međutim to, da etički nije dozvoljeno provoditi studije na ljudima s novim terapijama bez istovremene, u datom momentu najbolje moguće, terapije, a to su trenutno citostatici, koji osim borbe protiv ćelija raka, u isto vrijeme suprimiraju imuni sistem, koji u novoj terapiji igra ključnu ulogu.

Najveći tumor na svijetu

U julu prošle godine britanski tabloid Daily Mail je objavio da je hirurški odstranjen najveći tumor ikada- s težinom od 110 kg.

 Tumor je odstranjen u kineskog pacijenta po imenu Yang Jianbin, na slici iznad. Radilo se neurofibromatozi, nasljednoj bolesti sa sklonošću izrastanju neurofibroma, tumora nervnog tkiva. Samo par godina prije odstranjen je sličan tumor u Vijetnamca po imenu Nguyen Duy Ha, težak 98 kg.

Međutim, kao što obično biva kod tabloida, skandaloznost informacije stoji na prvom mjestu, a ozbiljnost i istinitost je od tercijarnog značaja.

Ipak, tabloid ovdje nije pretjerao u cifri koju je prenio (110 kg) nego u pretjeranom davanju značaja vlastitoj informaciji- največi tumor ikada odstranjen jeste jedan drugi, težine 136 kg i promjera od jednog metra, u anonimne američke pacijentice u bolnici Stanford u Palo Altu, Kalifornija

Radilo se o tumoru jajnika, a nakon odstranjenja tumora, pacijentica je težila svega 95 kg.

Naravno, u sva tri slučaja se radilo o dobroćudnim tumorima, jer zloćudni ne bi dopustili svom domaćinu da preživi njihov gigantski rast. Nakon uspjele operacije odstranjenja najvećeg tumora ikada, hirurzi nisu mogli odoljeti a da  ne poziraju pored svog "plijena".

Rizik za rak u pušača- zapravo još veći

Da je pušenje osnovni riziko-faktor za nastanak raka pluća ( i još nekih drugih upalnih i malignih oboljenja, npr. raka mokraćne bešike ili hroničnog obstruktivnog oboljenja pluća), poznato je već decenijama.

Primjera radi, 75 % novootkrivenih slučajeva raka pluća je otkriveno kod pušaća (mada pušaći čine manji dio populacije, u Evropi u prosjeku između 16 % u Ukrajini i 45 % u Austriji. Bosna i Hercegovina ovdje spada u države s velikim brojem pušaća, 36 %, prema podacima Svjetske Zdravstvene Organizacije iz 2009. godine). Ipak, 25% oboljelih su deklarisani nepušači.

Jedna nova studija o uticaju pušenja na nastanak karcinoma debelog crijeva pokazuje međutim ne samo da pušenje pospješuje nastanak raka debelog crijeva, nego i da su rizici za nastanak različitih vrsta oboljenja kod pušaća dosad bili čak potcijenjeni i pogrešno procijenjeni.

Naime, većina studija je status pušenja kod pacijenata procjenjivala na osnovnu anamnestičkih podataka (vlastita izjava pacijenta o svojim (ne)pušačkim navikama). U upravo objavljenoj studiji (Cross AJ et al.: Metabolites of tobacco smoking and colorectal cancer risk. Carcinogenesis 2014 ) su međutim  pušačke navike određene analizom metaboličkih produkata u krvi specifičnih za pušače uz istovremenu analizu anamnestičkih podataka.

Tako je na površinu isplivala činjenica da mnogi pušači poriču svoj pušački status, odnosno za mnoge anamnestičke nepušače se ispostavilo da su zapravo pušači, nakon krvne analize. Ili u najmanju ruku pasivni pušači koji toga nisu svjesni. 

Mnogi ispitanici iz onih 25 % "nepušača" bi tako lahko mogli preči u 75 % pušača i statistike dodatno pojačati u pravcu štetnosti duhana.

Traženje metastaza bez zračenja

Određivanje uznapredovalosti zloćudnog tumora ("staging") dosad se uglavnom postizalo PET-aparatima, visokom tehnologijom za traženje metastaza koja je tek odskora postala standard. Međutim, jedna standardna CT/PET procedura opterećuje organizam jonizirajućim zračenjem jednako kao 700 do 750 rentgenoloških snimaka pluća!

Ovako visoko opterećenje X-zrakama nosi sa sobom i dodatni rizik od nastanka novog raka, a taj rizik je kod djece tri puta veći nego kod odraslih, stoga se već neko vrijeme traži alternativa za ovu proceduru.

Moguća alternativa, prema studiji sa Univerziteta Stanford, objavljene u časopisu Lancet (2014; doi: 10.1016/S1470-2045(14)70021-X) mada sa malim brojem uzoraka, je pokazala da je magnetna rezonanca uz korištenje kontrastnog sredstva ferumoxytola jednako uspješna u otkrivanju metastaza kao i CT/PET procedura, a u isto vrijeme, dok se u isto vrijeme ne koristi nikakvo jonizirajuće zračenje.

Da li će ova procedura uspjeti zamijeniti CT/PET preostaje da se vidi iz studija koje u budućnosti trebaju da se urade na velikom broju pacijenata, no iz dosadašnjih rezultata čini se da su nove alternative na pomolu.

Koliko je ukusan tumor?

Prije nešto više od sedam dana čovječanstvu je prezentiran prvi "hamburger iz epruvete", kojeg je proizveo holandski naučnik Mark Post. Borci za prava životinja, vegetarijanci iz solidarnosti, aktivisti zaštite okoliša i mnogi drugi već likuju i najavljuju novo doba zemaljske kugle u kojem neće biti potrebno ubijati životinje zbog ljudske gladi za mesom.

Istina, danas već čak 30 % kopnene površine Zemlje koja nije pokrivena ledom se koristi za uzgoj hrane za tovljene životinje. Ove životinje, kao izvori metana, gasa koji doprinosi globalnom zagrijavanju, zagrijavaju atmosferu više nego automobili, kamioni, brodovi i avioni zajedno, prema procjenama FAO (Poljoprivredne organizacije UN-a).

Međutim, koliko zaista ima opravdanja za veselje? Ovo "meso iz epruvete" je nastalo u uslovima tzv. "ćelijske kulture", metode uzgajanja ćelija, koji je sve samo ne lahak i jeftin. Ako i zanemarimo korištenje i opterećenje nastalog tkiva antibioticima (jer bez antibiotika bi se ćelije lahko inficirale i bile uništene) te drugih kritičnih sastojaka važnih za preživljavanje ćelija, ne smijemo zaboraviti da je glavni prehrambeni sastojak u ćelijskoj kulturi serum goveđih fetusa, odnosno nerođenih teladi.

Dakle, da bismo, pri današnjoj razvijenosti tehnike, uspjeli "uzgojiti" meso bez klanja životinja, moramo ubijati nerođenu telad. I nije baš neki napredak, ali se pobornici ovakvog rješenja problema prehrane mesom vjerovatno nadaju da će se u budućnosti naći alternativa korištenju telećeg seruma.

Pri tom naravno trebaju imati u vidu izuzetno teške uslove ćelijske kulture. Decenijama prošlog vijeka su naučnici pokušavali raznim metodama da dosegnu nivo na kojem bi mogli uzgajati životinjske ćelije dugotrajno. Prve ćelije koje su to bile u stanju su bile tumorske ćelije raka grlića materice izolovane iz materice crnkinje iz SAD-a po imenu Henrietta Lacks (ćelije su po njenim inicijalima dobile ime: HeLa ćelije), koja je i preminula uslijed te bolesti.

Uzgajanje ostalih ćelija je i dalje polučivalo vrlo slabe rezultate. A onda su odjednom počeli da se redaju izvještaji o uspješnom uzgoju ćelijskih kultura raznih vrsta ćelija. Zajednicom naučnika koji su se time bavili je zavladala euforija. Sve dok naučnik po imenu Stenley Gartler na jednoj konferenciji o ćelijskoj i organskoj kulturi nije dokazao ostatku zaprepaštenih učesnika da su sve njihove "uspješne" ćelijske kulture ustvari samo klonovi HeLa ćelija, kojima su njihove posude za uzgoj bile kontaminirane. HeLa ćelije su uskoro potisnule normalne izolovane ćelije u posudama, a naučnici su promjenu u morfologiji i ponašanju ćelija objasnili kao "transformaciju ćelija u kulturi". Tajna njihovog neuspjeha je u tome da su tumorske ćelije, a u ovom slučaju specifićno HeLa ćelije, izuzetno tvrdokorne i otporne te da preživljavaju i u uslovima u kojima normalne ćelije nemaju šansi, te su mogle preživjeti slučajni transport vazduhom ili preko rukavica od posude do posude.

Gartlerovi rezultati su jednim potezom pokazali da su decenije njihovog teškog rada i milioni dolara ustvari bili totalno promašena investicija.

Poenta ovdje jeste, da je ćelijska kultura izuzetno težak i zahtjevan posao i da, čak i sa današnjim napretkom u tehnologiji, teško da se mogu očekivati ozbiljniji pomaci u skorašnje vrijeme, kad je u pitanju kultura normalnih ćelija. Međutim, ukoliko se neko odluči da "hamburgere iz epruvete" proizvede od HeLa ćelija, ne sumnjam da će mu to uspjeti u vrlo kratkom roku. Na kraju krajeva, procjenjuje se da je do danas proizvedeno već preko 50 miliona tona HeLa ćelija, u naučnim labaratorijama.

No imajući u vidu, da se ne bi mnogo ljudi usudilo da jede hamburger od uzgojenih mišićnih vlakana, koliko bi ih se tek usudilo da jede hamburger od tumorskih ćelija?!

Više o temi: The Immortal Life of Henrietta Lacks

Liječenje suncem ili samouništavanje?!

S obzirom da je tema aktuelna, objavljujem ovdje jedan članak koji sam napisao 2011. godine u časopisu Oaza, i koji se vjerovatno nigdje drugo na internetu ne može naći. Radi se, kako i naslov kaže, o uticaju sunčeva zračenja na naše zdravlje:

Prije par sedmica sam pravio mali biciklistički izlet do Hainburga u blizini Bratislave. Bio je drugi april i veoma sunčan dan. Idealna prilika da se nabaci malo boje i dobije vitamina D poslije duge zime. Krema za sunčanje mi naravno nije potrebna, ta zaboga tek je april nastupio! Kući sam se vratio cven kao rak, da bi mi supruga rekla da se nad Arktikom nalazi velika ozonska rupa, koja se kreće prema Evropi. Hm, ukoliko ozonska rupa tek treba za koju sedmicu da pristigne, pitam se kakva će tek tad kataklizma da nastupi!

Ljeto dakle dolazi, s njim i ozonska rupa i sve dileme oko melanoma i sličnih rizika. Sunce ima svoje pozitivne efekte na zdravlje, ali s obzirom da ga ljetom ne fali i da smo mu svi manje-više izloženi- bolje je da se malo više informišemo o njegovim negativnim efektima kako bismo se zaštitili od njih. Spomenuću naravno i pozitivne stvari. Čovjek uvijek treba na stvari da gleda pozitivno!

Rak kože

Ultraviolentni zraci mogu direktno da oštete DNK u ćelijama kože, što predstavlja prvi preduslov za nastanak raka. U posljednjim godinama je incidenca (broj novih slučajeva određene bolesti u jednoj godini na 100 000 stanovnika) aktinskih kanceroza, bazalioma i planocelularnih karcinoma u velikom porastu. Dobra vijest: melanom u vrlo maloj vjeri nastaje utjecajem okoline, odnosno sunca. Loša vijest: skoro sve ostale vrste raka kože najviše ovise o pretjeranom i nekontrolisanom izlaganju suncu, naročito kod osoba svijetle puti. Izlaganje suncu per se nije zapravo opasno niti rizično. Ono što jeste rizično jesu sunčane opekotine i one višestruko ubrzavaju nastanak raka kože.

Najopasnije su ultraljubičaste zrake tipa UVB a zatim UVA, koje oštećuju DNK ćelija kože. Mehanizmi za popravak DNK u prvim satima još mogu da isprave greške, ali ukoliko unutar 24 sata dođe do ponavljanih izlaganja jakim dozama ultraljubičastih zraka, to može nadjačati sisteme popravke.

Sredstva za zaštitu od sunca, sa različitim zaštitnim faktorima, dosad se nisu pokazali kao zaštita protiv raka kože. Naprotiv, neke studije pokazuju čak i veću incidencu raka kože kod ljudi koji ih koriste- ne zbog toga što su ona štetna, nego zbog toga što se ljudi osjećaju sigurnima kad se namažu i zbog toga provode znatno više vremena na suncu nego što bi proveli da ih nisu koristili, a mnoga sredstva za zaštitu uopće ne nude zaštitu protiv UVA i osim toga i samo sunce razara njihovu zaštitu, odnosno nakon par sati oni ne nude više nikakvu zaštitu.

Da sumiramo: najbolja zaštita od sunca jeste hladovina i to debela, izbjegavanje podnevskog sunca (oko 50 % dnevne doze UVB, koja pristiže sa Sunca na zemlju, dolazi između 11:00 i 13:00- sa 12:00 kao podnevom) i ponavljano korištenje sredstava za zaštitu od sunca sa minimalno faktorom 15 (za djecu 30). Odjeća je također efektivna zaštita protiv UVB zraka, ali ne apsolutna. Kroz svijetlu pamučnu majicu se probija 10-20 % UVB zraka koji na nju padnu. Ukoliko je majica međutim vlažna,

do 50% UVB zraka je u stanju doći do kože. Pokrivanje glave maramom je vrlo efikasna zaštita za glavu i vrat.

Osnova za rak kože jeste sunčana opeklina, a ona se ne primijeti na koži direktno po izlaganju nego tek oko 4 sata nakon toga.

Prekomjerno izlaganje suncu također vodi tzv. "starenju kože" pojavi koju ste svi vjerovatno već vidjeli na ljudima oko sebe, pri čemu koža dobija izgled štavljene kože, ali ovdje se nećemo na tome zadržavati.

Liječenje suncem

Osim svojih negativnih utjecaja, sunčevo svjetlo, a posebno UVB, ima i svoje pozitivne efekte. Kao i svaki lijek i sunce može da liječi bolesti ukoliko je pravilno dozirano. Prekoračenje doze vodi bolesti.

Prije svega možemo reči da tamnjenje kože na suncu predstavlja odličan vid zaštite od sunčanih opekotina, mada apsolutne zaštite nema i gore navedene mjere predostrožnosti važe i za one koji su već nabacili finu boju. Tamnjenje kože nastupa uslijed djelovanja UVB na lučenje pigmenta melanina, koji se u koži u punoj mjeri pojavljuje tek 48-72 sata nakon izlaganja suncu. Tamnjenje kože u solarijumu, naprotiv, ne pruža skoro nikakvu zaštitu zato što se bazira na sasvim drugom mehanizmu i jer solarijumi obično sadrže samo UVA zrake.

Drugi pozitivan efekt sunca jeste podsticanje sinteze vitamina D_3.. Samo oko 10 % vitamina D₃ se može unijeti ishranom u organizam. Ostatak se proizvodi u koži pod uticajem UVB. "Izuzetan povod za ekstenzivno sunčanje", reči će oni koji vole da se sunčaju. Ni u kom slučaju, reči ću ja. Već nakon 30 minuta izlaganja suncu u koži se postigne maksimum dnevne produkcije vitamina D₃. Svako dalje izlaganje suncu je vitaminu D svejedno.

Evropska populacija je posebno izložena riziku hipovitaminoze ovog vitamina iz razloga što u Evropi između novembra i februara zanemarljivo malo UVB zraka stiže do zemlje. Zato je važno da u preostalom dijelu godine čovjek dovoljno izlaže kožu suncu, da bi ga što duže imao u rezervi u zimskim mjesecima. Naravno postoje i opcije u vidu oralnog uzimanja vitamina D₃ kao i nanošenja na kožu u vidu krema.

Nedostatak vitamina D₃ kod djece dovodi do rahitisa, a kod odraslih do osteoporoze. Osim toga remeti se i normalna funkcija mišića, a nedostatak je asociran i sa nastankom tuberkuloze, visokog pritska i određenih autoimunih obljenja. Vitamin D₃. djeluje i kao zaštitni faktor protiv nastanka raka dojke, prostate i crijeva.

Situacija se i ovdje komplikuje kada znamo da već nanošenje sredstva za zaštitu od sunca sa faktorom 8 u poptpunosti blokira produkciju vitamina D₃.

Helioterapija odnosno liječenje suncem ima dobar efekat i na psorijazu, povećava izdržljivost i utiče pozitivno na mentalno stanje (vidi Oaza br. 6).

Prema tome- informacije su tu, potrebno ih je samo primijeniti i krenuti prema novim pobjedama u brizi prema onome što nam je Uzvišeni dao u emanet. našem organizmu.

Ja, nažalost nisam imao priliku da pročitam ovaj članak prije 2. aprila i mog izleta u Hainburg.

Rak ubija i samoubistvom i infarktom

Istraživanje nad preko 6 miliona Šveđana je pokazalo da rak ima i "plan B" za ubistvo svoga domaćina.

Najnovije objavljeno istraživanje nad preko 6 miliona Šveđana starijih od 30 godina je pokazalo da ljudi sa dijagnosticiranim rakom u prvoj sedmici nakon dijagnoze imaju izuzetno visok rizik da se ubiju ili da umru od kardiovaskularnog incidenta (12, odnosno 5.6 puta veći rizik, respektivno).

Analizirajući broj samoubistava, otkriveno je da je mnogo veća incidenca samoubistava kod ljudi sa dijagnosticiranim rakom. Među posebnim vrstama raka, najrizičniji na samoubistvo su rak jednjaka, jetre i gušterače, a zatim rak pluća (16, odnosno 12 puta veći rizik, respektivno).

Ovi se rezultati naravno ne mogu primijeniti na generalnu populaciju u bilo kojoj državi, jer je poznato da je u Švedskoj prisutan naročito veliki postotak ljudi koji boluju od depresije, što je uzrokovano hroničnim nedostatkom sunčanog svjetla. Međutim, da ne leži sve u sunčevom svjetlu govori nam i povećan rizik na nastup nekog smrtonosnog kardiovaskularnog incidenta (npr. srčani ili moždani infarkt).

Tako ljudi sa svježe dijagnosticiranim rakom umiru od kardiovaskularnih incidenata 5.6 puta češće od onih kojima rak nije dijagnosticiran. Najopasnije vrste raka u ovom smislu su tumori centralnog nervnog sistema, a slijede ih rak jednjaka, jetre ili gušterače, te rak pluća (30, 15 i 12 puta veći rizik, respektivno).

Nakon prve sedmice nakog dijagnoze rizik na samoubistvo ili kardiovaskularni incident opada, ali ostaje uvijek prisutan.

NEJM

Kahvom protiv raka

Još jedna dobra vijest za ljubitelje kahve. Ili bolje rečeno- ljubiteljice kahve. U najnovijoj studiji, u koju je bilo uključeno 67 470 žena kroz 26 godina, otkriveno je da žene koje piju 4 ili više šolja kahve dnevno imaju za 25 % manji rizik da obole od raka endometrija (unutrašnjeg sloja materice) od žena koje ne piju kahvu ili je piju vrlo malo.

Ako ne pusite, jedite soju

Pusenje je uzrok broj 1 raka pluca. Medjutim, to ne znaci da su nepusaci postedjeni raka pluca, nego samo da mnogo rjedje obolijevaju od njega.

Nepusaci (ali ne i bivsi pusaci!) u odnosu na pusace, i zene u odnosu na muskarce, mogu smanjiti svoju sansu obolijevanja od raka pluca ukoliko konzumiraju vise sojinih proizvoda, zakljucili su Yang i saradnici u metaanalizi vise epidemioloskih studija (American Journal of Clinical Nutrition).

Drugim rijecima, prema trenutno dostupnim informacijama (koje vjerovatno nisu i konacne), ukoliko nikada niste bili pusac, ili ste zena, imate sansu da znacajno smanjite svoju sansu obolijevanja od raka pluca konzumiranjem sojinih proizvoda.

Ovaj efekat soje se najvjerovatnije temelji na prisustvu velike kolicine izoflavona u soji, koji takodjer djeluju preventivno i protiv drugih vrsta raka, a osim toga cine celije raka podloznijim djelovanju radioterapije.

AJCN

Ne vlakna nego integralne žitarice sprječavaju bolest

Kada se prvi puta otkrilo da hrana bogata vlaknima može spriječiti nastanak kolorektalnog raka, pretpostavilo se da su za taj efekat odgovorna upravo vlakna.

Naknadne studije to nisu potvrdile. To je bio slučaj sa još dosta nutricijskih studija u prošlosti, iz čega su naučnici uveli novi pristup problemu - umjesto da proučavaju efekat određenog sastavnog dijela namirnica, prešli su na proučavanje izvora namirnice.

Bakterijom protiv raka

Svima je vec poznat ljekoviti ucinak bakterije iz porodice Lactobaccilus na crijevnu floru, kada ona bude unistena koristenjem antibiotika.

Medjutim u razvoju su trenutno i terapije mnogim drugim bakterijama protiv razlicitih bolesti.

Crno-bijele cigarete

U Australiji je upravo u toku izglasavanje zakona po kojem pakovanja cigareta ne smiju sadržavati različite boje niti logoe kompanija.

Uskoro će sva pakovanja cigareta u Australiji biti (istina ne crno bijele, ali) maslinasto-zelene boje i naravno upozorenja o opasnostima pušenja. Očekuje se da zakon bude konačno usvojen u decembru 2012.