Prestanak pušenja djeluje jače nego antidepresivi

Jedan sistematični review sa meta-analizom 26 studija, objavljen u British Medical Journalu (BMJ 2014;348:g1151) je određivao uticaj prestanka pušenja na mentalno zdravlje pušaća 6 sedmica nakon prestanka pušenja.

Predmet studija su bili anksioznost, depresija, anksioznost zajedno s depresijom, i stres, kod pušaća prije i nakon prestanka pušenja te su bili upoređeni sa zdravom nepušaćkom populacijom.

Rezultati su pokazali da su svi nabrojani poremećaji značajno bili smanjeni kod pušaća nakon prestanka pušenja te da im se značajno poboljšao kvalitet života i raspoloženje. Djelovanje prestanka pušenja je bilo jače kod ljudi koji su imali i znakove psihičkih poremećaja nego kod onih bez, a efektivnost prestanka pušenja je bila jednaka ili jača od efektivnosti antidepresiva ili lijekova koji se koriste protiv poremećaja raspoloženja.

Liječenje suncem ili samouništavanje?!

S obzirom da je tema aktuelna, objavljujem ovdje jedan članak koji sam napisao 2011. godine u časopisu Oaza, i koji se vjerovatno nigdje drugo na internetu ne može naći. Radi se, kako i naslov kaže, o uticaju sunčeva zračenja na naše zdravlje:

Prije par sedmica sam pravio mali biciklistički izlet do Hainburga u blizini Bratislave. Bio je drugi april i veoma sunčan dan. Idealna prilika da se nabaci malo boje i dobije vitamina D poslije duge zime. Krema za sunčanje mi naravno nije potrebna, ta zaboga tek je april nastupio! Kući sam se vratio cven kao rak, da bi mi supruga rekla da se nad Arktikom nalazi velika ozonska rupa, koja se kreće prema Evropi. Hm, ukoliko ozonska rupa tek treba za koju sedmicu da pristigne, pitam se kakva će tek tad kataklizma da nastupi!

Ljeto dakle dolazi, s njim i ozonska rupa i sve dileme oko melanoma i sličnih rizika. Sunce ima svoje pozitivne efekte na zdravlje, ali s obzirom da ga ljetom ne fali i da smo mu svi manje-više izloženi- bolje je da se malo više informišemo o njegovim negativnim efektima kako bismo se zaštitili od njih. Spomenuću naravno i pozitivne stvari. Čovjek uvijek treba na stvari da gleda pozitivno!

Rak kože

Ultraviolentni zraci mogu direktno da oštete DNK u ćelijama kože, što predstavlja prvi preduslov za nastanak raka. U posljednjim godinama je incidenca (broj novih slučajeva određene bolesti u jednoj godini na 100 000 stanovnika) aktinskih kanceroza, bazalioma i planocelularnih karcinoma u velikom porastu. Dobra vijest: melanom u vrlo maloj vjeri nastaje utjecajem okoline, odnosno sunca. Loša vijest: skoro sve ostale vrste raka kože najviše ovise o pretjeranom i nekontrolisanom izlaganju suncu, naročito kod osoba svijetle puti. Izlaganje suncu per se nije zapravo opasno niti rizično. Ono što jeste rizično jesu sunčane opekotine i one višestruko ubrzavaju nastanak raka kože.

Najopasnije su ultraljubičaste zrake tipa UVB a zatim UVA, koje oštećuju DNK ćelija kože. Mehanizmi za popravak DNK u prvim satima još mogu da isprave greške, ali ukoliko unutar 24 sata dođe do ponavljanih izlaganja jakim dozama ultraljubičastih zraka, to može nadjačati sisteme popravke.

Sredstva za zaštitu od sunca, sa različitim zaštitnim faktorima, dosad se nisu pokazali kao zaštita protiv raka kože. Naprotiv, neke studije pokazuju čak i veću incidencu raka kože kod ljudi koji ih koriste- ne zbog toga što su ona štetna, nego zbog toga što se ljudi osjećaju sigurnima kad se namažu i zbog toga provode znatno više vremena na suncu nego što bi proveli da ih nisu koristili, a mnoga sredstva za zaštitu uopće ne nude zaštitu protiv UVA i osim toga i samo sunce razara njihovu zaštitu, odnosno nakon par sati oni ne nude više nikakvu zaštitu.

Da sumiramo: najbolja zaštita od sunca jeste hladovina i to debela, izbjegavanje podnevskog sunca (oko 50 % dnevne doze UVB, koja pristiže sa Sunca na zemlju, dolazi između 11:00 i 13:00- sa 12:00 kao podnevom) i ponavljano korištenje sredstava za zaštitu od sunca sa minimalno faktorom 15 (za djecu 30). Odjeća je također efektivna zaštita protiv UVB zraka, ali ne apsolutna. Kroz svijetlu pamučnu majicu se probija 10-20 % UVB zraka koji na nju padnu. Ukoliko je majica međutim vlažna,

do 50% UVB zraka je u stanju doći do kože. Pokrivanje glave maramom je vrlo efikasna zaštita za glavu i vrat.

Osnova za rak kože jeste sunčana opeklina, a ona se ne primijeti na koži direktno po izlaganju nego tek oko 4 sata nakon toga.

Prekomjerno izlaganje suncu također vodi tzv. "starenju kože" pojavi koju ste svi vjerovatno već vidjeli na ljudima oko sebe, pri čemu koža dobija izgled štavljene kože, ali ovdje se nećemo na tome zadržavati.

Liječenje suncem

Osim svojih negativnih utjecaja, sunčevo svjetlo, a posebno UVB, ima i svoje pozitivne efekte. Kao i svaki lijek i sunce može da liječi bolesti ukoliko je pravilno dozirano. Prekoračenje doze vodi bolesti.

Prije svega možemo reči da tamnjenje kože na suncu predstavlja odličan vid zaštite od sunčanih opekotina, mada apsolutne zaštite nema i gore navedene mjere predostrožnosti važe i za one koji su već nabacili finu boju. Tamnjenje kože nastupa uslijed djelovanja UVB na lučenje pigmenta melanina, koji se u koži u punoj mjeri pojavljuje tek 48-72 sata nakon izlaganja suncu. Tamnjenje kože u solarijumu, naprotiv, ne pruža skoro nikakvu zaštitu zato što se bazira na sasvim drugom mehanizmu i jer solarijumi obično sadrže samo UVA zrake.

Drugi pozitivan efekt sunca jeste podsticanje sinteze vitamina D_3.. Samo oko 10 % vitamina D₃ se može unijeti ishranom u organizam. Ostatak se proizvodi u koži pod uticajem UVB. "Izuzetan povod za ekstenzivno sunčanje", reči će oni koji vole da se sunčaju. Ni u kom slučaju, reči ću ja. Već nakon 30 minuta izlaganja suncu u koži se postigne maksimum dnevne produkcije vitamina D₃. Svako dalje izlaganje suncu je vitaminu D svejedno.

Evropska populacija je posebno izložena riziku hipovitaminoze ovog vitamina iz razloga što u Evropi između novembra i februara zanemarljivo malo UVB zraka stiže do zemlje. Zato je važno da u preostalom dijelu godine čovjek dovoljno izlaže kožu suncu, da bi ga što duže imao u rezervi u zimskim mjesecima. Naravno postoje i opcije u vidu oralnog uzimanja vitamina D₃ kao i nanošenja na kožu u vidu krema.

Nedostatak vitamina D₃ kod djece dovodi do rahitisa, a kod odraslih do osteoporoze. Osim toga remeti se i normalna funkcija mišića, a nedostatak je asociran i sa nastankom tuberkuloze, visokog pritska i određenih autoimunih obljenja. Vitamin D₃. djeluje i kao zaštitni faktor protiv nastanka raka dojke, prostate i crijeva.

Situacija se i ovdje komplikuje kada znamo da već nanošenje sredstva za zaštitu od sunca sa faktorom 8 u poptpunosti blokira produkciju vitamina D₃.

Helioterapija odnosno liječenje suncem ima dobar efekat i na psorijazu, povećava izdržljivost i utiče pozitivno na mentalno stanje (vidi Oaza br. 6).

Prema tome- informacije su tu, potrebno ih je samo primijeniti i krenuti prema novim pobjedama u brizi prema onome što nam je Uzvišeni dao u emanet. našem organizmu.

Ja, nažalost nisam imao priliku da pročitam ovaj članak prije 2. aprila i mog izleta u Hainburg.

Novi riziko-faktor: mišićna slabost u adolescenciji

Prvi rezultati studije započete u Švedskoj prije 24 godine i koja obuhvaća 1 142 599 muškaraca u dobi između 16 i 19 godina pokazuje novi riziko-faktor koji se može uporediti s visokim krvnim pritiskom.

U mladića su mjereni istezljivost koljena, jačina stiska ruke, kao i jačina bicepsa, te krvni pritisak i BMI (body mass index).



U toku 24 godine ispitivanja 26 145 učesnika u studiji je umrlo. Samoubistvo je bilo najčešći uzrok smrti (22.3 %)a zatim kardiovaskularna oboljenja (7.8 %) i rak (14.9 %).

Velika mišićna snaga kod učesnika je bila povezana sa 20-35 % manjim rizikom za preuranjenu smrt općenito ili od kardiovaskularnih oboljenja, neovisno o visini krvnog pritiska ili BMI-ju.

Snažniji adolscenti su imali 20-30 % manji rizik od smrti od samoubistva i 15-65 % manju šansu da obole od bilo kakvog psihičkog oboljenja.

Najslabijih 10 % adolscenata su imali največi rizik za smrt od različitih uzroka.

Ova studija je pokazala da je mišićna slabost riziko-faktor koji se nalazi u ravni sa visokim krvnim pritiskom, jednim od najjačih riziko-faktora za nastanak kardiovaskularnih oboljenja.

BMJ

Rak ubija i samoubistvom i infarktom

Istraživanje nad preko 6 miliona Šveđana je pokazalo da rak ima i "plan B" za ubistvo svoga domaćina.

Najnovije objavljeno istraživanje nad preko 6 miliona Šveđana starijih od 30 godina je pokazalo da ljudi sa dijagnosticiranim rakom u prvoj sedmici nakon dijagnoze imaju izuzetno visok rizik da se ubiju ili da umru od kardiovaskularnog incidenta (12, odnosno 5.6 puta veći rizik, respektivno).

Analizirajući broj samoubistava, otkriveno je da je mnogo veća incidenca samoubistava kod ljudi sa dijagnosticiranim rakom. Među posebnim vrstama raka, najrizičniji na samoubistvo su rak jednjaka, jetre i gušterače, a zatim rak pluća (16, odnosno 12 puta veći rizik, respektivno).

Ovi se rezultati naravno ne mogu primijeniti na generalnu populaciju u bilo kojoj državi, jer je poznato da je u Švedskoj prisutan naročito veliki postotak ljudi koji boluju od depresije, što je uzrokovano hroničnim nedostatkom sunčanog svjetla. Međutim, da ne leži sve u sunčevom svjetlu govori nam i povećan rizik na nastup nekog smrtonosnog kardiovaskularnog incidenta (npr. srčani ili moždani infarkt).

Tako ljudi sa svježe dijagnosticiranim rakom umiru od kardiovaskularnih incidenata 5.6 puta češće od onih kojima rak nije dijagnosticiran. Najopasnije vrste raka u ovom smislu su tumori centralnog nervnog sistema, a slijede ih rak jednjaka, jetre ili gušterače, te rak pluća (30, 15 i 12 puta veći rizik, respektivno).

Nakon prve sedmice nakog dijagnoze rizik na samoubistvo ili kardiovaskularni incident opada, ali ostaje uvijek prisutan.

NEJM

Svi smo bolesni, a zdravi ljudi su nenormalni

Kisa reklama raznoraznih lijekova nas jednostavno unistava. One nas cine bolesnima i ubjedjuju nas da je svako lose raspolozenje zapravo bolest.

U SAD-u je ovaj trend posebno vidljiv. Trenutno u SAD-u svaka deseta osoba, starija od 12 godina, uzima antidepresive, izvjestava Nacionalni Centar za zdravstvenu statistiku. Koristenje antidepresiva se od 1988 godine u SAD-u povecalo za 400 %.

Sasvim "slucajno", 1988. godine je farmaceutska kompanija Eli Lilly iznijela na trziste vjerovatno najpoznatiji antidepresiv svih vremena, Prozac. Prozac je naprodavaniji farmaceutski lijek svih vremena, a Eli Lilly ga je dugo vremena prodavala po ogromnoj cijeni i uz ekstenzivni marketing.

Nakon isteka patenta, Lilly mu je promijenila ime (Sarafem), zamotala ga u ruzicasto pakovanje i prodavala ga uz indikaciju "premenstrualnog disforicnog sindroma". Do tada jedan takav poremecaj nije bio ni registrovan u registru psihickih poremecaja. Od tada se je taj sindrom udomacio medju zenama- ko jos za njega nije cuo?

Deset posto ljudi koji uzimaju jedan lijek sumnjive sigurnosti? A gdje su ostali? Npr. lijekovi protiv masnoce u krvi, itd. itd.? Lijekovi su nuzno zlo, i covjek treba da ih uzima tek nakon sto je iscrpio sve mogucnosti "lijecenja bez lijeka" i ne treba ih posmatrati kao "ciriba-ciribu" pilule koje lijece sve nase probleme a ne ostavljaju nikakav stetan trag.