Transplantacija izmeta

Ideja da van neko u debelo crijevo “ubaci” određenu količinu tuég izmeta, pretjerano ne izaziva apetit. Uprkos tome, tzv. “transplantacija fecesa” predstavlja standardnu terapijsku metodu u liječenju crijevnih infekcija uzročnika Clostridium difficile.

Klostridije su anaerobne bakterije iz porodice Clostridiaceae, a pripadaju im mnogi slavni članovi, npr. Clostridium tetani, uzročnik tetanusa. Svako dijete neposredno nakon rađanja dobija vakcinu protiv ovog smrtonosnog uzročnika. Clostridium botullinum uzrokuje botulizam, također smrtonosnu bolest, uglavnom kad se u anaerobnim uslovima (hermetički zatvorena konzerva) bakterije namnože u mesu. Botulinus toksin, kojeg proizvodi ovaj bakterijski soj, je jedan od najjačih otrova na svijetu. Količina botulinus toksina veličine zrna soli je dovoljna da ubije pola milijarde ljudi. Ovdje se dakle i ne govori o infekciji, jer je prisustvo živih bakterija uglavnom nebitno. Svu štetu čini toksin koji ova bakterija proizvodi. Osim toga ovaj otrov se koristi i u kozmetićkoj industriji za napuhavanje usana i zatezanje kože lica.

Nasuprot njima, Clostridium difficile nije toliko spektakularan bacil, ali je odgovoran za porast infekcija probavnog trakta (karakterisane uglavnom teškom dijarejom) i, primjera radi, 2011. godine je u SAD-u uzrokovao 500 000 infekcija, odgovornih za 29 000 smrti. Nakon pojave virulentnijih sojeva, terapija je postala komplikovana, a infekcije često rekurentne. Pri rekurentnim infekcijama sve se češće koristi “transplantacija fecesa” od stranih donora, u namjeri da se uspostavi normalna crijevna flora, koja bi trebala da suprimira populaciju clostridiuma difficile.

Jedan problem pri ovoj terapiji jeste da se feces donora najprije mora mikrobiološki ispitati, a ponavljanje ove procedure za svaku transplantaciju je skupa za zdravstveni sistem. Zato je rađena studija (JAMA. 2016;315(2):142-149. doi:10.1001/jama.2015.18098) koja poredi rezultate ove terapije kada se koristi “svježi” feces i kada se koristi zamrznuti feces. Rezultati su pokazali da su obje metode jednako uspješne (70-75%), tako da se donirani feces može jednostavno ispitati, zamrznuti i koristiti po potrebi.

Jama Editorial
JAMA originalni članak

Bilo kakva konzumacija alkohola povećava rizik za nastanak raka

O mitu o alkoholu kao kardioprotektivnom faktoru sam već pisao. No tu se priča ne završava. Najnovija uputstva jedne ekspertske savjetodavne grupe iz Velike Britanije upućuju na to da (kvantitativno) bilo kakva konzumacija alkohola povećava rizik za nastanak više vrsta raka, naročito raka dojke, crijeva i jednjaka.

Do ovog zaključka dovela je analiza 44 sistematska istraživanja i meta-analize objavljene od 1995. godine do danas. Istovremeno je objavljeno da je 4-6% svih novih slučajeva raka ima konzumaciju alkohola kao uzrok. Pri tome je obilnija konzumacija povezana s većom incidencom raka, ali je povećanje incidence prisutno i pri minimalnoj konzumaciji alkohola, kada se uporedi s apstinencijom.

Tako npr. statistička prognoza prevalence raka dojke na 1000 žena, koje ne konzumiraju alkohol, u toku čitavog života iznosi 109, dok kod žena koje konzumiraju manje od 14 jedinica alkohola sedmično (što, primjera radi, odgovara nešto manje od 3 litra piva) ona iznosi 126 (povećanje od 15,6%), pri konzumaciji između 14 i 35 jedinica ona iznosi 153 (+40%), a pri konzumaciji od preko 35 jedinica alkohola sedmično ona iznosi 206 (+89%).

Broj slučajeva raka jednjaka kod apstinentnih muškaraca iznosi 6 na 1000 u toku cijelog života. Pri sedmičnoj konzumaciji do 14 jedinica alkohola ona iznosi 13 (+117%), između 14 i 35 jedinica alkohola on iznosi 25 (+317%) a kod onih koji konzumiraju više od toga 58 (+867%).

Slično je zabilježeno i kod mnogih drugih vrsta raka.

Izvještaj Odbora za karcinogenost navodi da vrsta alkoholnog pića pri tome ne igra značajnu ulogu. Rizik je vezan samo za količinu unesenog alkohola, ali "bezbjedne" količine nema. Svaka unesena količina automatski donosi povećan rizik za nastanak različitih vrsta raka.

John Holmes, viši naučni saradnik u Alcohol Research Group Univerziteta u Sheffieldu, koji je bio zadužen za analizu činjenica o riziku po zdravlje u vezi s različitim količinama i navikama pijenja alkohola za Public Health England, komentariše: "Dok mnoge naučne studije sugeriraju da umjerena konzumacija alkohola može biti dobra za srce, naučnici su sve više zabrinuti jer smatraju da su ove studije s navodnim protektivnim efektom alkohola poprilično precijenjene."

"Naše analize jesu pokazale da određeni protektivni efekat postoji, ali kada se uporedi s rizicima koje konzumacija alkohola sa sobom donosi, sav preostali protektivni efekat je minimalan, prisutan samo pri vrlo maloj konzumaciji alkohola i, čini se, povoljan samo za vrlo specifične grupe ljudi u populaciji."

Izvor: BMJ