Sunčanje: prvi znaci mutacija u koži

Uz ljeto ne dolazi samo lijepo vrijeme i godišnji odmori, nego i par rizika po zdravlje. Jedan od njih jeste i izlaganje suncu, koje je glavni faktor za nastanak raka kože.
Međutim, čini se da je u narodu još uvijek prisutno nekoliko mitova o nastanku, odnosno prevenciji raka kože.

Bez sumnje je jedno- da je rak kože izravno povezan s povećanim izlaganjem suncu. U periodu od 1970. do 2010. godine (period u kojem je populariziran odlazak na odmore u tople krajeve zu sunčanje i kupanje na plažama) je incidenca melanoma porasla za nevjerovatnih 700 %. I još uvijek je u porastu i još se ne očekuje stabilizacija incidence.
Melanom je “tamni” rak kože, koji je odgovoran za 95 % svih smrti od raka kože. 2008. godine je u Njemačkoj zabilježen dodatni manji skok incidence raka kože, ali to prije svega zato jer je 2008. godine uveden screening-program za rano prepoznavanje raka kože, tako da su te godine prepoznati mnogi slučajevi koji bi inače tek u narednim godinama bili dijagnosticirani u odmaklom stadiju.

Za nastanak raka koženajod govorniji faktor jeste pretjerano izlaganje sunčevim (a i vještačkim UV-) zrakama u djetinjstvu i adolescenciji. Zbog toga je odskora u njemačkoj uvedena zabrana posjećivanja solarija osobama mlađim od 18 godina. I zbog toga je incidence melanoma još uvijek u porastu.

Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju da “gorenje” kože predstavlja taj odlučujući faktor za nastupanje mutacija i posljedični nastanak raka kože, dokazano je da mutacije u koži nastaju pri mnogo slabijem izlaganju kože UV-zrakama, odnosno, da budem precizniji, prvi znak nastupanja mutacija u koži jeste- crnjenje kože. Određeni enzimi u ćelijama kože prepoznaju mutacije u DNA, isijecaju je i izbacuju u citoplazmu, i ti isječeni dijelovi uzrokuju povećano lučenje melanina u melanocitima. Ovaj mehanizam uklanjanja mutacije je odgovoran da rak kože ne dobije svako ko se na nekoliko minuta izloži UV-zrakama, ali jednom i njegov kapacitet bude iscrpljen i tada nastupa ono što niko ne želi.

Dakle, zaključak je da kreme za sunčanje ne sprječavaju rak kože. Odnosno, studije su zaključile da kreme za sunčanje imaju preventivno dejstvo samo u slučaju da se koriste pri „slučajnom“ izlaganju UV-zrakama, odnosno u svakodnevnom boravku na otvorenom, ali bez ciljanog sunčanja, i samo kada se koriste na onih nekoliko eksponiranih dijelova kože. Za ciljano sunčanje nema prevencije.

Štaviše, ako koža “izgori” na suncu, to zapravo predstavlja jedan preventivni faktor za nastanak “svijetlog” raka kože, ali ne i za nastanak melanoma. Jedina efektivna zaštita jeste pokrivanje kože odjećom.

Što se tiče samih krema za sunčanje i njihovog zaštitinog djelovanja, važno je reči da “faktor”, čiju oznaku nalazimo na ambalaži sredstva za sunčanje, predstavlja faktor za koji se produžava vrijeme prije nastupanja “gorenja” kože. Tako npr. Ukoliko se radi o faktoru 5, to znači da će koža osoba svijetle, osjetljive puti, umjesto za 10 minuta bez kreme, “izgorjeti” tek za 50 minuta uz upotrebu kreme. S druge strane, ovo važi samo za uslove korištenja krema i sprejova na način na koji su se koristili u eksperimentima na životinjama, odnosno, korištenje 2 mg kreme po kvadratnom centimetre površinje kože. Na prosjećnu površinu kože od 17 000 kvadratnih centimetara, to znači da za ispravnu upotrebu osoba treba da potroši 36 g kreme. Pri upotrebi manje količine kreme, zaštita se eksponencijalno smanjuje.

Na kraju, ostaje da svako za sebe odluči koliko mu je bitna tamna boja kože u odnosu na rizik za nastanak raka kože. što se tiče melanoma, njegova incidence trenutno iznosi 20 slučajeva na 100 000 stanovnika godišnje. Pri tome ljudi sa povećanim brojem nevusa (benova) imaju također i povećan rizik za nastanak melanoma. No treba se imati u vidu
njegova izuzetna malignost i brzo metastaziranje. Osim toga, propuručljiva je posjeta dermatologu na “screening” svih benova jednom godišnje, najbolje u jesen.

Liječenje suncem ili samouništavanje?!

S obzirom da je tema aktuelna, objavljujem ovdje jedan članak koji sam napisao 2011. godine u časopisu Oaza, i koji se vjerovatno nigdje drugo na internetu ne može naći. Radi se, kako i naslov kaže, o uticaju sunčeva zračenja na naše zdravlje:

Prije par sedmica sam pravio mali biciklistički izlet do Hainburga u blizini Bratislave. Bio je drugi april i veoma sunčan dan. Idealna prilika da se nabaci malo boje i dobije vitamina D poslije duge zime. Krema za sunčanje mi naravno nije potrebna, ta zaboga tek je april nastupio! Kući sam se vratio cven kao rak, da bi mi supruga rekla da se nad Arktikom nalazi velika ozonska rupa, koja se kreće prema Evropi. Hm, ukoliko ozonska rupa tek treba za koju sedmicu da pristigne, pitam se kakva će tek tad kataklizma da nastupi!

Ljeto dakle dolazi, s njim i ozonska rupa i sve dileme oko melanoma i sličnih rizika. Sunce ima svoje pozitivne efekte na zdravlje, ali s obzirom da ga ljetom ne fali i da smo mu svi manje-više izloženi- bolje je da se malo više informišemo o njegovim negativnim efektima kako bismo se zaštitili od njih. Spomenuću naravno i pozitivne stvari. Čovjek uvijek treba na stvari da gleda pozitivno!

Rak kože

Ultraviolentni zraci mogu direktno da oštete DNK u ćelijama kože, što predstavlja prvi preduslov za nastanak raka. U posljednjim godinama je incidenca (broj novih slučajeva određene bolesti u jednoj godini na 100 000 stanovnika) aktinskih kanceroza, bazalioma i planocelularnih karcinoma u velikom porastu. Dobra vijest: melanom u vrlo maloj vjeri nastaje utjecajem okoline, odnosno sunca. Loša vijest: skoro sve ostale vrste raka kože najviše ovise o pretjeranom i nekontrolisanom izlaganju suncu, naročito kod osoba svijetle puti. Izlaganje suncu per se nije zapravo opasno niti rizično. Ono što jeste rizično jesu sunčane opekotine i one višestruko ubrzavaju nastanak raka kože.

Najopasnije su ultraljubičaste zrake tipa UVB a zatim UVA, koje oštećuju DNK ćelija kože. Mehanizmi za popravak DNK u prvim satima još mogu da isprave greške, ali ukoliko unutar 24 sata dođe do ponavljanih izlaganja jakim dozama ultraljubičastih zraka, to može nadjačati sisteme popravke.

Sredstva za zaštitu od sunca, sa različitim zaštitnim faktorima, dosad se nisu pokazali kao zaštita protiv raka kože. Naprotiv, neke studije pokazuju čak i veću incidencu raka kože kod ljudi koji ih koriste- ne zbog toga što su ona štetna, nego zbog toga što se ljudi osjećaju sigurnima kad se namažu i zbog toga provode znatno više vremena na suncu nego što bi proveli da ih nisu koristili, a mnoga sredstva za zaštitu uopće ne nude zaštitu protiv UVA i osim toga i samo sunce razara njihovu zaštitu, odnosno nakon par sati oni ne nude više nikakvu zaštitu.

Da sumiramo: najbolja zaštita od sunca jeste hladovina i to debela, izbjegavanje podnevskog sunca (oko 50 % dnevne doze UVB, koja pristiže sa Sunca na zemlju, dolazi između 11:00 i 13:00- sa 12:00 kao podnevom) i ponavljano korištenje sredstava za zaštitu od sunca sa minimalno faktorom 15 (za djecu 30). Odjeća je također efektivna zaštita protiv UVB zraka, ali ne apsolutna. Kroz svijetlu pamučnu majicu se probija 10-20 % UVB zraka koji na nju padnu. Ukoliko je majica međutim vlažna,

do 50% UVB zraka je u stanju doći do kože. Pokrivanje glave maramom je vrlo efikasna zaštita za glavu i vrat.

Osnova za rak kože jeste sunčana opeklina, a ona se ne primijeti na koži direktno po izlaganju nego tek oko 4 sata nakon toga.

Prekomjerno izlaganje suncu također vodi tzv. "starenju kože" pojavi koju ste svi vjerovatno već vidjeli na ljudima oko sebe, pri čemu koža dobija izgled štavljene kože, ali ovdje se nećemo na tome zadržavati.

Liječenje suncem

Osim svojih negativnih utjecaja, sunčevo svjetlo, a posebno UVB, ima i svoje pozitivne efekte. Kao i svaki lijek i sunce može da liječi bolesti ukoliko je pravilno dozirano. Prekoračenje doze vodi bolesti.

Prije svega možemo reči da tamnjenje kože na suncu predstavlja odličan vid zaštite od sunčanih opekotina, mada apsolutne zaštite nema i gore navedene mjere predostrožnosti važe i za one koji su već nabacili finu boju. Tamnjenje kože nastupa uslijed djelovanja UVB na lučenje pigmenta melanina, koji se u koži u punoj mjeri pojavljuje tek 48-72 sata nakon izlaganja suncu. Tamnjenje kože u solarijumu, naprotiv, ne pruža skoro nikakvu zaštitu zato što se bazira na sasvim drugom mehanizmu i jer solarijumi obično sadrže samo UVA zrake.

Drugi pozitivan efekt sunca jeste podsticanje sinteze vitamina D_3.. Samo oko 10 % vitamina D₃ se može unijeti ishranom u organizam. Ostatak se proizvodi u koži pod uticajem UVB. "Izuzetan povod za ekstenzivno sunčanje", reči će oni koji vole da se sunčaju. Ni u kom slučaju, reči ću ja. Već nakon 30 minuta izlaganja suncu u koži se postigne maksimum dnevne produkcije vitamina D₃. Svako dalje izlaganje suncu je vitaminu D svejedno.

Evropska populacija je posebno izložena riziku hipovitaminoze ovog vitamina iz razloga što u Evropi između novembra i februara zanemarljivo malo UVB zraka stiže do zemlje. Zato je važno da u preostalom dijelu godine čovjek dovoljno izlaže kožu suncu, da bi ga što duže imao u rezervi u zimskim mjesecima. Naravno postoje i opcije u vidu oralnog uzimanja vitamina D₃ kao i nanošenja na kožu u vidu krema.

Nedostatak vitamina D₃ kod djece dovodi do rahitisa, a kod odraslih do osteoporoze. Osim toga remeti se i normalna funkcija mišića, a nedostatak je asociran i sa nastankom tuberkuloze, visokog pritska i određenih autoimunih obljenja. Vitamin D₃. djeluje i kao zaštitni faktor protiv nastanka raka dojke, prostate i crijeva.

Situacija se i ovdje komplikuje kada znamo da već nanošenje sredstva za zaštitu od sunca sa faktorom 8 u poptpunosti blokira produkciju vitamina D₃.

Helioterapija odnosno liječenje suncem ima dobar efekat i na psorijazu, povećava izdržljivost i utiče pozitivno na mentalno stanje (vidi Oaza br. 6).

Prema tome- informacije su tu, potrebno ih je samo primijeniti i krenuti prema novim pobjedama u brizi prema onome što nam je Uzvišeni dao u emanet. našem organizmu.

Ja, nažalost nisam imao priliku da pročitam ovaj članak prije 2. aprila i mog izleta u Hainburg.