Kisa reklama raznoraznih lijekova nas jednostavno unistava. One nas cine bolesnima i ubjedjuju nas da je svako lose raspolozenje zapravo bolest.
U SAD-u je ovaj trend posebno vidljiv. Trenutno u SAD-u svaka deseta osoba, starija od 12 godina, uzima antidepresive, izvjestava Nacionalni Centar za zdravstvenu statistiku. Koristenje antidepresiva se od 1988 godine u SAD-u povecalo za 400 %.
Sasvim "slucajno", 1988. godine je farmaceutska kompanija Eli Lilly iznijela na trziste vjerovatno najpoznatiji antidepresiv svih vremena, Prozac. Prozac je naprodavaniji farmaceutski lijek svih vremena, a Eli Lilly ga je dugo vremena prodavala po ogromnoj cijeni i uz ekstenzivni marketing.
Nakon isteka patenta, Lilly mu je promijenila ime (Sarafem), zamotala ga u ruzicasto pakovanje i prodavala ga uz indikaciju "premenstrualnog disforicnog sindroma". Do tada jedan takav poremecaj nije bio ni registrovan u registru psihickih poremecaja. Od tada se je taj sindrom udomacio medju zenama- ko jos za njega nije cuo?
Deset posto ljudi koji uzimaju jedan lijek sumnjive sigurnosti? A gdje su ostali? Npr. lijekovi protiv masnoce u krvi, itd. itd.? Lijekovi su nuzno zlo, i covjek treba da ih uzima tek nakon sto je iscrpio sve mogucnosti "lijecenja bez lijeka" i ne treba ih posmatrati kao "ciriba-ciribu" pilule koje lijece sve nase probleme a ne ostavljaju nikakav stetan trag.
No comments:
Post a Comment