Stentovi iz Afganistana

Stentovi su sićušne naprave (obićno 0.5 do par milimetara promjera) u obliku tube od metalne mrežice koje se implantiraju u sužene arterije (najčešće srčane), nakon njihovog terapijskog proširenja, kako bi ih držale otvorenim. Cilje je da srce dobije dovoljno krvi kroz ove arterije, što je u slučaju suženja nemoguće.

Nakon početne upotrebe stentova otkriveno je da su mnogo uspješniji stentovi koji otpuštaju  supstance koje smanjuju upalu u dotičnom dijelu arterije. Jedna od najpoznatijih supstanci koja se koristi u te svrhe jeste Paclitaxel (generičko ime taxol), koji je prvobitno otkrivena u Pacifičkoj tisovine (Taxus brevifolia) u šezdesetim godinama, a kasnije u jednoj srodnoj vrsti (Taxus contorta).




Sav naučno-istraživački rad sa taxolom je uradio američki Nacionalni Institut za Rak (NCI), pri čemu je potrošio 183 miliona dolara uzetih od američkih poreskih obveznika, da bi 1992 godine ovaj institut  licencu za proizvodnju i distribuciju taxola dao američkoj farmaceutskoj kompaniji Bristol-Myers Squibb, na osnovu 17 kg taxola, koje je ova kompanija obezbijedila NCI-ju za njihova istraživanja.

Godišnji pazar taxola za Bristol-Myers Squibb je iznosio 1-2 milijarde dolara.

Taxol je uglavnom  bio korišten kao lijek protiv različitih vrsta raka (raka jajnika, dojke i pluća), a pokazao se vrlo efikasan i kod stentova. Tada je farmakološka industrija navalila na tisovinu, no zbog zakona za očuvanje vrsta u Americi nisi mogli dugo sjeći tisovinu, pa su razvili sistem za dobijanje taxola iz ćelijske kulture Taxusa.

Međutim, u zemljama u razvoju, poput Indije i Kine tisovina je još uvijek glavni izvor taxola i u međuvremenu se broj tisovih stabala smanjio za preko 50 % (a za manje od 80 %) i ovo je drvo proglašeno u grupu ugroženih i zaštićenih vrsta.

Taxus contorta uglavnom raste u Afganistanu, Indiji i Nepalu.

Da li se neko u Afganistanu zaista brine za ovo ugroženo drvo? Vjerovatno jednako brižno kao i za naftne izvore u Iraku.