Uz ljeto ne dolazi samo lijepo vrijeme i godišnji odmori, nego i par rizika po zdravlje. Jedan od njih jeste i izlaganje suncu, koje je glavni faktor za nastanak raka kože.
Međutim, čini se da je u narodu još uvijek prisutno nekoliko mitova o nastanku, odnosno prevenciji raka kože.
Bez sumnje je jedno- da je rak kože izravno povezan s povećanim izlaganjem suncu. U periodu od 1970. do 2010. godine (period u kojem je populariziran odlazak na odmore u tople krajeve zu sunčanje i kupanje na plažama) je incidenca melanoma porasla za nevjerovatnih 700 %. I još uvijek je u porastu i još se ne očekuje stabilizacija incidence.
Melanom je “tamni” rak kože, koji je odgovoran za 95 % svih smrti od raka kože. 2008. godine je u Njemačkoj zabilježen dodatni manji skok incidence raka kože, ali to prije svega zato jer je 2008. godine uveden screening-program za rano prepoznavanje raka kože, tako da su te godine prepoznati mnogi slučajevi koji bi inače tek u narednim godinama bili dijagnosticirani u odmaklom stadiju.
Za nastanak raka koženajod govorniji faktor jeste pretjerano izlaganje sunčevim (a i vještačkim UV-) zrakama u djetinjstvu i adolescenciji. Zbog toga je odskora u njemačkoj uvedena zabrana posjećivanja solarija osobama mlađim od 18 godina. I zbog toga je incidence melanoma još uvijek u porastu.
Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju da “gorenje” kože predstavlja taj odlučujući faktor za nastupanje mutacija i posljedični nastanak raka kože, dokazano je da mutacije u koži nastaju pri mnogo slabijem izlaganju kože UV-zrakama, odnosno, da budem precizniji, prvi znak nastupanja mutacija u koži jeste- crnjenje kože. Određeni enzimi u ćelijama kože prepoznaju mutacije u DNA, isijecaju je i izbacuju u citoplazmu, i ti isječeni dijelovi uzrokuju povećano lučenje melanina u melanocitima. Ovaj mehanizam uklanjanja mutacije je odgovoran da rak kože ne dobije svako ko se na nekoliko minuta izloži UV-zrakama, ali jednom i njegov kapacitet bude iscrpljen i tada nastupa ono što niko ne želi.
Dakle, zaključak je da kreme za sunčanje ne sprječavaju rak kože. Odnosno, studije su zaključile da kreme za sunčanje imaju preventivno dejstvo samo u slučaju da se koriste pri „slučajnom“ izlaganju UV-zrakama, odnosno u svakodnevnom boravku na otvorenom, ali bez ciljanog sunčanja, i samo kada se koriste na onih nekoliko eksponiranih dijelova kože. Za ciljano sunčanje nema prevencije.
Štaviše, ako koža “izgori” na suncu, to zapravo predstavlja jedan preventivni faktor za nastanak “svijetlog” raka kože, ali ne i za nastanak melanoma. Jedina efektivna zaštita jeste pokrivanje kože odjećom.
Što se tiče samih krema za sunčanje i njihovog zaštitinog djelovanja, važno je reči da “faktor”, čiju oznaku nalazimo na ambalaži sredstva za sunčanje, predstavlja faktor za koji se produžava vrijeme prije nastupanja “gorenja” kože. Tako npr. Ukoliko se radi o faktoru 5, to znači da će koža osoba svijetle, osjetljive puti, umjesto za 10 minuta bez kreme, “izgorjeti” tek za 50 minuta uz upotrebu kreme. S druge strane, ovo važi samo za uslove korištenja krema i sprejova na način na koji su se koristili u eksperimentima na životinjama, odnosno, korištenje 2 mg kreme po kvadratnom centimetre površinje kože. Na prosjećnu površinu kože od 17 000 kvadratnih centimetara, to znači da za ispravnu upotrebu osoba treba da potroši 36 g kreme. Pri upotrebi manje količine kreme, zaštita se eksponencijalno smanjuje.
Na kraju, ostaje da svako za sebe odluči koliko mu je bitna tamna boja kože u odnosu na rizik za nastanak raka kože. što se tiče melanoma, njegova incidence trenutno iznosi 20 slučajeva na 100 000 stanovnika godišnje. Pri tome ljudi sa povećanim brojem nevusa (benova) imaju također i povećan rizik za nastanak melanoma. No treba se imati u vidu
njegova izuzetna malignost i brzo metastaziranje. Osim toga, propuručljiva je posjeta dermatologu na “screening” svih benova jednom godišnje, najbolje u jesen.
