Međutim imunosupresivi nisu bezazleni lijekovi. Oni nose sa sobom rizik za nastanak šećerne bolesti, visokog krvnog pritiska, abnormalne funkcije bubrega, podložnosti infekcijama i karcinoma. Pacijenti sa transplantatom, koji primaju imunosupresive, imaju duplo veći rizik za nastanak raka u odnosu na normalnu populaciju.
Sada se čini da je rješenje ovih problema na vidiku. Istraživački tim oko Davida Sachsa iz MGH Centra za istraživanje transplantne biologije u Massachusettsu su našli alternativno rješenje: potrebno je da pacijenti u vrijeme transplantacije prime i koštanu srž od donora. U tom slučaju nastaje tolerancija domaćina prema transplantatu, ali također i tolerancija transplantata prema domaćinu i nisu potrebni nikakvi imunosupresivi da spriječe odbacivanje transplantata ili bolest transplantat-protiv-domaćina (Graft versus host disease).
Trenutno međutim rezultati nisu u potpunosti zadovoljavajući, jer ne reaguju svi pacijenti jednako na novi tretman, tako da se, za bolje rezultate, istraživanje ponovo seli na pokuse na životinjama, da bi se ustanovilo da li je potrebno uraditi kompletnu transplantaciju koštane srži ili samo djelimičnu, te da bi se utvrdili ostali parametri za što bolje rezultate.
U međuvremenu mnogi pacijenti već uživaju svoj život sa doniranim organom a bez popratne medikacije neugodnim lijekovima.
Jean Searl, prva učesnica u studiji sa HLA-mismatch (nekompatibilnim) organima i istovremenom transplantacijom koštane srži, trenutno trči maratone i učestvovala je i na Svjetskim transplantacijskim igrama. “Ova prednost je malo nefer, jer ja ne moram da uzimam lijekove” kaže ona, “oni su tako ljubomorni na mene i kažu 'mi bismo željeli da smo uradili to što si ti uradila'”.
Nature Medicine
No comments:
Post a Comment