Novi riziko-faktor: mišićna slabost u adolescenciji

Prvi rezultati studije započete u Švedskoj prije 24 godine i koja obuhvaća 1 142 599 muškaraca u dobi između 16 i 19 godina pokazuje novi riziko-faktor koji se može uporediti s visokim krvnim pritiskom.

U mladića su mjereni istezljivost koljena, jačina stiska ruke, kao i jačina bicepsa, te krvni pritisak i BMI (body mass index).



U toku 24 godine ispitivanja 26 145 učesnika u studiji je umrlo. Samoubistvo je bilo najčešći uzrok smrti (22.3 %)a zatim kardiovaskularna oboljenja (7.8 %) i rak (14.9 %).

Velika mišićna snaga kod učesnika je bila povezana sa 20-35 % manjim rizikom za preuranjenu smrt općenito ili od kardiovaskularnih oboljenja, neovisno o visini krvnog pritiska ili BMI-ju.

Snažniji adolscenti su imali 20-30 % manji rizik od smrti od samoubistva i 15-65 % manju šansu da obole od bilo kakvog psihičkog oboljenja.

Najslabijih 10 % adolscenata su imali največi rizik za smrt od različitih uzroka.

Ova studija je pokazala da je mišićna slabost riziko-faktor koji se nalazi u ravni sa visokim krvnim pritiskom, jednim od najjačih riziko-faktora za nastanak kardiovaskularnih oboljenja.

BMJ

Nakon zabrane pušenja na javnim mjestima incidenca srčanih infarkta se smanjila za trećinu

U jednom epidemiološkom projektu u američkom Olmsted County, Minnesota, zabilježen je broj kardiovaskularnih oboljenja prije i 18 mjeseci poslije zabrane pušenja na radnom mjestu.

Incidenca prije zabrane je iznosila 150.8 srčanih infarkta na 100 000 stanovnika godišnje, a 18 mjeseci nakon implementacije pušenja na radnom mjestu 100.7.

Naučnici su pokušali da ustanove i eventualne promjene u drugim riziko-faktorima u ovom periodu, ali ih nisu uspjeli otkriti. Mnogi pušači su ostavili pušenje nakon zabrane, a drugi su bili primorani pušiti manje. Pasivno pušenje se također smanjilo, što je sve doprinijelo smanjenju broja infarkta.

Ova studija je samo još jedna u nizu (slične studije sa sličnim rezultatima su urađene u najmanje 15 gradova u 8 zemalja) i na osnovu njih se preporučuju dodatni zakoni koji bi trebali osigurati čist vazduh.

Archives of Internal Medicine

Paraziti protiv bolesti

Paraziti, kao uzročnici bolesti, su uglavnom poznati kao bizarna bića koja ne samo među ljudima, nego širom biljnog i životinjskog svijeta, uzrokuju oboljenja, ali često i žive neprimjetno, koristeći resurse svoga domaćina.

Najpoznatiji među njima u životu običnog čovjeka su svakako razne vrste pantljičare, trihinela, uzročnici malarije, bolesti spavanja (koju prenose ce-ce muhe), ehinokokoza kod ljubitelja pasa itd.

Međutim, neki naučnici tvrde da paraziti, osim što mogu uzrokovati bolesti, mogu da ih i sprječavaju, npr. alergije, ulcerozni kolitis, Kronovu bolest.

Oko 20 % ljudi u industrijskim zemljama pati od raznih vrsta alergije, međutim u zaostalim sredinama alergije su praktički nepoznate. S obzirom da ima mnogo različitih faktora koji bi mogli uticati na ovu razliku, imunolog Neil Lynch je odlučio da svoju tezu testira u jednoj državi u kojoj ljudi s različitim životnim standardima žive jedni pored drugih: u Venecueli.

Lynch je otkrio da 43 % ljudi koji žive u dobrim stanovima i kućama, s tekućom vodom i toaletima, boluju od alergije, dok je samo 10 % njih imalo lakše infekcije stomačnim crvima.

Nasuprot njima, ljudi u sirotinjskim četvrtima Venecuele su patili duplo manje od alergije, ali duplo više od infekcije crvima.

Ukoliko se međutim pogleda situacija kod indijanaca koji žive u venecuelanskim kišnim šumama, kod njih će se naći da ih 88 % nosi parazite, a niti jedan jedini ne boluje od alergije.

Naučnici univerziteta u Iowi su otišli korak dalje pa su čak testirali terapiju stomačnim crvima. Izabrali su 7 ljudi s ulcerativnim kolitisom i Kronovom bolešću (hronične i veoma teške bolesti crijeva), kojima konzervativna terapija nije pomagala, te im dali da jedu jajašca jednog stomačnog crva koji inače ne može uzrokovati bolest u ljudi, nego je u stanju da parazitira samo u nekim životinjama. U slijedećih 6 sedmica larve su se izlegle iz jajašaca a 6 od sedam ispitanika su ušla u kompletnu remisiju (zalječenje) bolesti.

Na osnovu ovih i sličnih rezultata već je posebna grana terapije dobila svoje ime: helmintska terapija (grč. helmins= vrsta crva).

Jednostavno objašnjenje pojave da nedostatak infekcije crvima može dovesti do bolesti jeste da na taj način izostane potrebna stimulacija imunog sistema u njegovom sazrijevanju. Ma kako to nama nevjerovatno zvučalo.

Parasite Rex
Helminthic therapy: using worms to treat immune-mediated disease.

U ženu transplantirana materica iz koje se rodila

Svakodnevnim razvojem nauke, a naročito medicine, neprestano nastaju nova etička pitanja čije rješenje ne bude uvijek tako jednostavno.

Jedan od posljednjih problematičnih slučajeva se desio u Švedskoj, gdje su u Sahlgrenska univerzitetskoj bolnici u Geteborgu transplantirali uterus (matericu) majke, njenoj kćerci. Odnosno 14. i 15. septembra 2012. su izvršene dvije takve operacije tj. dvije majke su donirale svoje uteruse svojim kćerima.

Od dvije kćeri, jedna je od rođenja bez uterusa a drugoj je uterus bio odstranjen zbog raka.

Brojni su slučajevi kada roditelj donira određeni organ svome sinu ili kćeri, naročito bubreg, ali moraćemo priznati, slučaj u kome se u ženu transplantira organ iz kojeg se je ona razvila, u kojem je ona provela 9 mjeseci svoga intrauterinog života, je krajnje zapanjujući.

Ovo nisu prve transplantacije uterusa. U 2000. godini je jedna Saudijska državljanka dobila transplantiran uterus, ali je nekoliko mjeseci kasnije morao biti odstranjen zbog komplikacija. Turski hirurzi su također i prije izvodili ove operacije, ali se u ovom slučaju po prvi puta radi o transplantaciji s majke na kćer.

Inače, cilj ove operacije jeste da žene budu umjetno oplođene, i nakon par trudnoća da se uterus ponovo odstrani, jer njegovo prisustvo zahtijeva uzimanje imunosupresiva. Da li su operacije uspjele, znaće se tek nakon eventualne uspjele trudnoće.

BMJ

Zašto treba izbjegavati antibiotike?

Antibiotici se zloupotrebljavaju i u mesnoj industriji: uzgajivači stoke znaju da stoka više naraste ukoliko im se daju antibiotici (mada u suštini ne profitiraju time, jer ih antibiotici koštaju više negoli iznosi dodatni profit koji time ostvare).

Ljudi uzimaju antibiotike kad ih boli grlo, kad se osjećaju gripozno, ali također i kad ih bole leđa, glava ili bilo šta drugo.

Antibiotici se često zloupotrebljavaju, a naročito u uslovima kakvi vladaju u BiH, gdje mnogi apotekari prodaju sve za što mogu dobiti novac.Godišnje se u svijetu potroši preko 10 000 tona antibiotika.

Kako se antibiotici mogu zloupotrijebiti? Zloupotreba antibiotika se sastoji u prvom redu u njihovom postepenom činjenju neefikasnim, odnosno antibiotici svojom prekomjernom upotrebom postaju beskorisni.

Kolonije bakterija su sačinjene od miliona i milijardi bakterija, koje su raznovrsne u mnogo aspekata, a jedan od njih jeste i otpornost prema antibioticima. Često ćemo u određenoj koloniji bakterija naći one koje su otporne prema određenom antibiotiku. Međutim, ostale bakterije usporavaju rast ovih rijetkih otpornih bakterija i time se organizam još uvijek održava u ravnoteži. Kada primijenimo antibiotik, on će uništiti sve bakterije koje su osjetljive na njega, ali će se one otporne razmnožiti te mogu izazvati oboljenje koje će se vrlo teško ili nikako liječiti (rezistentne bakterije u međuvremenu uzrokuju . Osim toga, takve rezistentne bakterije se brže šire u bolnicama, gdje se primjenjuju različiti antibiotici i gdje postoji šansa da se pojave sojevi rezistentni na više antibiotika (npr. poznata MRSA bakterija).

Ovo se naročito često dešava pri neopravdanoj upotrebi antibiotika. Za antibioticima se poseže pri skoro svakom poremećaju i bolesti, a da njihova upotreba uopće ne koristi, odnosno time se samo doprinosi razvoju rezistentnih sojeva bakterija. Uzmimo primjer jedne banalne prehlade. Prema studijama Svjetske zdravstvene organizacije samo 20 % svih respiratornih infekcija zahtijeva terapiju antibioticima.Većina prehlada je uzrokovana virusima, a antibiotici nemaju apsolutno nikakav efekat na viruse. Međutim, upotrebom antibiotika povećavamo troškove liječenja, šansu za pojavu neželjenih efekata lijekova, možemo uništiti normalnu bakterijsku floru u organizmu i pospješiti pojavu tzv. superinfekcija, bakterijskih upala na bazi virusnih.

Često nas iznervira kada nas ljekari pošalju nazad kući tješeći nas da se kod našeg djeteta ne radi ni o kakvoj bakterijskoj upali i da ponovo dođemo ukoliko se stanje ne popravi. U suštini ljekari izbjegavaju da vade krv djeci, ali jedan brzi test krvi može lahko da pomogne pri odluci da li da se koriste antibiotici ili ne (odnosno da li se radi o bakterijskoj upali ili ne). U jednom slučaju sam i sam zatražio od ljekara da analiziraju krv naše kćeri jer su nas htjeli poslati kući a ja sam poprilično bio siguran da se radi o bakterijskoj upali. I test je zaista bio pozitivan te smo je poštedjeli visoke temperature i još jednog posjeta ambulanti.

Antibiotici se zloupotrebljavaju i u mesnoj industriji: uzgajivači stoke znaju da stoka više naraste ukoliko im se daju antibiotici (mada u suštini ne profitiraju time, jer ih antibiotici koštaju više negoli iznosi dodatni profit koji time ostvare).

Zaključak: antibiotike koristiti SAMO ukoliko ih ljekar propiše, a budite sigurni da ih čak i ljekari propisuju vrlo često bespotrebno, iz različitih razloga. Gore sam naveo da je antibiotska terapija potrebna samo u 20 % slučajeva respiratornih infekcija, međutim ljekari u SAD-u i Kanadi ih propisuju u 50 % slučajeva.Danas je 6,6 % svih sojeva pneumokoka rezistentno na antibiotsku terapiju, a već u 1992. godini je 13,300 bolničkih pacijenata umrlo od infekcije rezistentnim bakterijama.