Dojenje kao sredstvo smanjenja smrtnosti

U posljednjem broju poznatog naučnog ćasopisa "Lancet" objavljena je analiza 28 studija, koje su većinom i same po sebi analize (dakle radi se o "analizi analiza", tzv. meta-analizi) o uticaju dojenja na zdravlje djeteta i majke.

Mada je već od ranije poznato da dojenje nudi određene prednosti djetetu i majci, ovdje su te prednosti detaljno obrađene te su upoređene prakse dojenja u zapadnim i nerazvijenim te srednje razvijenim zemljama.

Ukratko, rezultati ove meta-analize nam govore da djeca, koja su duže dojila, imaju značajno niži broj infektivnih oboljenja te broj smrti kao njihovih posljedica, manji broj deformacija zubala te višu inteligenciju u odnosu na djecu koja su dojila kraće vrijeme ili nisu uopće dojila. Ova nejednakost se nastavlja i u kasnijem životu. Osim toga, sve je više indicija da dojenje štiti i od gojaznosti i šećerne bolesti u odraslom dobu.

Dojenje bi moglo godišnje spriječiti (statistički gledano) smrt 823 000 djece u čitavom svijetu.

Što se tiče majki, dojenje sprječava značajan broj novih slučajeva raka dojke, i može smanjiti rizik za nastanak raka jajnika i dijabetesa. Globalno gledano, 20 000 smrti majki može biti spriječeno dojenjem.

Da je "znanje krhko" pokazuje međutim i zvanični proglas Američke Akademije Pedijatara iz ne tako davne 1984. godine, u kojem se kaže da "i ako postoje neke prednosti dojenja u populaciji sa urednom higijenom, ishranom i medicinskom zaštitom, te prednosti su očito skromne". Nešto više od 30 godina kasnije svjedoci smo brojnih studija koje dokazuju da je svojevremeno taj stav bio ozbiljna opasnost za generacije koje su odrasle u vjerovanju da dojenje i nije nešto posebno. Politike mnogih zapadnih zemalja su možda i dan danas pod uticajem ovog proglasa, I drugih proglasa koji su nastali bez dobro potkovane naučne argumentacije nego više iz tzv. Političke korektnosti ili iz finansijskih interesa.

U zapadnim zemljama nivo dojenja je niži nego u razvijenim, pretežno zbog načina života orijentisanog prema karijeri, te zakonskim odredbama trajanja porodiljskog odsustva. Tako npr. u Švajcarskoj, Belgiji, Francuskoj ili Holandiji, porodilja smije samo između 3 i 4 mjeseca odsustvovati s radnog mjesta, s mogućnošću vraćanja na radno mjesto čak i prije istoka ovog roka, dok u SAD-u to vrijeme uopće nije regulisano i ne postoje nikakva socijalna primanja kao finansijski nadomjestak za to vrijeme (u SAD-u). Rijetke su države koje ženama nude više vremena za njegu i dojenje djeteta, poput Austrije, koja ostavlja mogućnost porodiljskog odsustva do 2 godine, sa zagarantovanim prethodnim radnim mjestom.

I mada je situacija u razvijenim zemljama nepovoljnija za dojenje djece, čak i u nerazvijenim i u zemljama u razvoju, u kojima mnoge majke nemaju posao i ostaju sa svojom djecom kod kuće, samo 37% djece se hrani isključivo majčinim mlijekom u prvih 6 mjeseci života. Ovakva situacija je dijelom i posljedica intenzivnog reklamisanja vještačkog mlijeka, tako da mnoge majke smatraju da je mlijeko u prahu koje kupuju u prodavnicama bolje i zdravije za njihovu djecu nego majčino mlijeko.

Osim toga, utvrđeno je da žene iz siromašnijih porodica duže doje djecu od bogatijih žena, ali i da bogatije, visoko-obrazovane žene tendiraju dužem dojenju. Međutim, siromašnije žene rado prelaze na komercijalne nadomjestke za majčino mlijeko ukoliko im se prihodi povećaju.

Pospješivanje dojenja nije lahak zadatak. Globalni obrt nadomjestaka za majčino mlijeko iznosi 44,8 milijarde dolara, i ovdje je interes jasan. Nasuprot tome, globalna šteta koja nastaje smanjenom inteligencijom i sklonošću raznim oboljenjima djece koja ne doje dovoljno ili nikako, je procijenjena na 302 milijarde dolara godišnje.

 doi:10.1016/S0140-6736(15)01024-7
 doi:10.1016/S0140-6736(16)00210-5

Transplantacija izmeta

Ideja da van neko u debelo crijevo “ubaci” određenu količinu tuég izmeta, pretjerano ne izaziva apetit. Uprkos tome, tzv. “transplantacija fecesa” predstavlja standardnu terapijsku metodu u liječenju crijevnih infekcija uzročnika Clostridium difficile.

Klostridije su anaerobne bakterije iz porodice Clostridiaceae, a pripadaju im mnogi slavni članovi, npr. Clostridium tetani, uzročnik tetanusa. Svako dijete neposredno nakon rađanja dobija vakcinu protiv ovog smrtonosnog uzročnika. Clostridium botullinum uzrokuje botulizam, također smrtonosnu bolest, uglavnom kad se u anaerobnim uslovima (hermetički zatvorena konzerva) bakterije namnože u mesu. Botulinus toksin, kojeg proizvodi ovaj bakterijski soj, je jedan od najjačih otrova na svijetu. Količina botulinus toksina veličine zrna soli je dovoljna da ubije pola milijarde ljudi. Ovdje se dakle i ne govori o infekciji, jer je prisustvo živih bakterija uglavnom nebitno. Svu štetu čini toksin koji ova bakterija proizvodi. Osim toga ovaj otrov se koristi i u kozmetićkoj industriji za napuhavanje usana i zatezanje kože lica.

Nasuprot njima, Clostridium difficile nije toliko spektakularan bacil, ali je odgovoran za porast infekcija probavnog trakta (karakterisane uglavnom teškom dijarejom) i, primjera radi, 2011. godine je u SAD-u uzrokovao 500 000 infekcija, odgovornih za 29 000 smrti. Nakon pojave virulentnijih sojeva, terapija je postala komplikovana, a infekcije često rekurentne. Pri rekurentnim infekcijama sve se češće koristi “transplantacija fecesa” od stranih donora, u namjeri da se uspostavi normalna crijevna flora, koja bi trebala da suprimira populaciju clostridiuma difficile.

Jedan problem pri ovoj terapiji jeste da se feces donora najprije mora mikrobiološki ispitati, a ponavljanje ove procedure za svaku transplantaciju je skupa za zdravstveni sistem. Zato je rađena studija (JAMA. 2016;315(2):142-149. doi:10.1001/jama.2015.18098) koja poredi rezultate ove terapije kada se koristi “svježi” feces i kada se koristi zamrznuti feces. Rezultati su pokazali da su obje metode jednako uspješne (70-75%), tako da se donirani feces može jednostavno ispitati, zamrznuti i koristiti po potrebi.

Jama Editorial
JAMA originalni članak

Bilo kakva konzumacija alkohola povećava rizik za nastanak raka

O mitu o alkoholu kao kardioprotektivnom faktoru sam već pisao. No tu se priča ne završava. Najnovija uputstva jedne ekspertske savjetodavne grupe iz Velike Britanije upućuju na to da (kvantitativno) bilo kakva konzumacija alkohola povećava rizik za nastanak više vrsta raka, naročito raka dojke, crijeva i jednjaka.

Do ovog zaključka dovela je analiza 44 sistematska istraživanja i meta-analize objavljene od 1995. godine do danas. Istovremeno je objavljeno da je 4-6% svih novih slučajeva raka ima konzumaciju alkohola kao uzrok. Pri tome je obilnija konzumacija povezana s većom incidencom raka, ali je povećanje incidence prisutno i pri minimalnoj konzumaciji alkohola, kada se uporedi s apstinencijom.

Tako npr. statistička prognoza prevalence raka dojke na 1000 žena, koje ne konzumiraju alkohol, u toku čitavog života iznosi 109, dok kod žena koje konzumiraju manje od 14 jedinica alkohola sedmično (što, primjera radi, odgovara nešto manje od 3 litra piva) ona iznosi 126 (povećanje od 15,6%), pri konzumaciji između 14 i 35 jedinica ona iznosi 153 (+40%), a pri konzumaciji od preko 35 jedinica alkohola sedmično ona iznosi 206 (+89%).

Broj slučajeva raka jednjaka kod apstinentnih muškaraca iznosi 6 na 1000 u toku cijelog života. Pri sedmičnoj konzumaciji do 14 jedinica alkohola ona iznosi 13 (+117%), između 14 i 35 jedinica alkohola on iznosi 25 (+317%) a kod onih koji konzumiraju više od toga 58 (+867%).

Slično je zabilježeno i kod mnogih drugih vrsta raka.

Izvještaj Odbora za karcinogenost navodi da vrsta alkoholnog pića pri tome ne igra značajnu ulogu. Rizik je vezan samo za količinu unesenog alkohola, ali "bezbjedne" količine nema. Svaka unesena količina automatski donosi povećan rizik za nastanak različitih vrsta raka.

John Holmes, viši naučni saradnik u Alcohol Research Group Univerziteta u Sheffieldu, koji je bio zadužen za analizu činjenica o riziku po zdravlje u vezi s različitim količinama i navikama pijenja alkohola za Public Health England, komentariše: "Dok mnoge naučne studije sugeriraju da umjerena konzumacija alkohola može biti dobra za srce, naučnici su sve više zabrinuti jer smatraju da su ove studije s navodnim protektivnim efektom alkohola poprilično precijenjene."

"Naše analize jesu pokazale da određeni protektivni efekat postoji, ali kada se uporedi s rizicima koje konzumacija alkohola sa sobom donosi, sav preostali protektivni efekat je minimalan, prisutan samo pri vrlo maloj konzumaciji alkohola i, čini se, povoljan samo za vrlo specifične grupe ljudi u populaciji."

Izvor: BMJ

Vlastita vakcina protiv raka

Rak definitivno predstavlja najteži problem s kojim se suočava modernamedicina. Uprkos ogromnom napretku postignutom u borbi protiv ove skupine smrtonosnih oboljenja, efektivna terapija, poput, recimo, antibiotika protiv bakterijskih infekcija, još uvijek nije pronađena.
Najnovija istraživanja nam donose još jednu mnogoobećavajuću terapiju. Optimizma ne fali, a ova terapija već i u samom konceptu pokazuje da se radi o unikatnom pristupu rješavanja problema. O individualnoj, odnosno individualno adaptiranoj terapiji je u medicini već odavno bilo riječi, međutim, ovdje se radi o apsolutnoj individualnoj terapiji, odnosno individualnoj proizvodnji posebnog lijeka (u vidu antitijela) za svakog oboljelog pacijenta. O čemu se zapravo radi?
Poznato je da ćelije raka nastaju neispravljenim mutacijama DNA zdravih ćelija. Ove mutacije dovode do proizvodnje molekula RNA i proteina kakve nisu prisutne u zdravim ćelijama. Sve strane strukture bi teoretski trebale biti prepoznate od strane pacijentovog imunog sistema i uništene, to se međutim dešava spontano samo u 0,5% slučajeva. Ideja koja stoji iza nove treapije jeste da se pacijentov imuni sistem podstakne u borbi protiv ovih stranih molekula, odnosno njihovih nosioca- tumorskih ćelija, i to vakcinisanjem pacijenta protiv upravo tih stranih molekula.
S druge strane, 95% mutacija svakog raka je karakteristično samo za jednog oderđenog pacijenta. To bi značilo, da jedna univerzalna vakcina za sve oboljele od jedne specifične vrste raka, ne bi mnogo pomogla. Nova individualna terapija se dakle temelji najprije na analizi takozvanog mutanoma, odnosno skupa svih mutacija unutar jedne tkivne probe raka, a zatim vakcinacija tih pacijenata RNA-molekulama mutiranih genskih sekvenci. Imuni sistem zatim djeluje sam protiv otprilike 20% ovih molekula (jer nisu sve imunogene, odnosno u stanju da izazovu imuni odgovor). Toliko što se tiče teorije.

U praksi su izvedene prve studije na životinjama i počinju da se rade studije i s ljudima. Studija na miševima (Nature 2015; 529;692) je pokazala da  su miševi s rakom još nakon 100 dana nakon vakcinacije svi ostali u životu. Miševi iz kontrolne grupe (bez terapije) su umrli već nakon 65 dana. Čak i plućne metastaze su na ovaj način odstranjene. U isto vrijeme nije zabilježena nikakva toksičnost ove terapije. Univerzitet u Mainzu je započeo i jednu malu studiju s 15 pacijenata oboljelih od malignog melanoma kože, a planu je također studija sa ženama oboljelim od raka dojke.

Prva studija s ljudima je još u toku i nestrpljivo očekujemo njene rezultate. Ograničenje ove studije je međutim to, da etički nije dozvoljeno provoditi studije na ljudima s novim terapijama bez istovremene, u datom momentu najbolje moguće, terapije, a to su trenutno citostatici, koji osim borbe protiv ćelija raka, u isto vrijeme suprimiraju imuni sistem, koji u novoj terapiji igra ključnu ulogu.

Sunčanje: prvi znaci mutacija u koži

Uz ljeto ne dolazi samo lijepo vrijeme i godišnji odmori, nego i par rizika po zdravlje. Jedan od njih jeste i izlaganje suncu, koje je glavni faktor za nastanak raka kože.
Međutim, čini se da je u narodu još uvijek prisutno nekoliko mitova o nastanku, odnosno prevenciji raka kože.

Bez sumnje je jedno- da je rak kože izravno povezan s povećanim izlaganjem suncu. U periodu od 1970. do 2010. godine (period u kojem je populariziran odlazak na odmore u tople krajeve zu sunčanje i kupanje na plažama) je incidenca melanoma porasla za nevjerovatnih 700 %. I još uvijek je u porastu i još se ne očekuje stabilizacija incidence.
Melanom je “tamni” rak kože, koji je odgovoran za 95 % svih smrti od raka kože. 2008. godine je u Njemačkoj zabilježen dodatni manji skok incidence raka kože, ali to prije svega zato jer je 2008. godine uveden screening-program za rano prepoznavanje raka kože, tako da su te godine prepoznati mnogi slučajevi koji bi inače tek u narednim godinama bili dijagnosticirani u odmaklom stadiju.

Za nastanak raka koženajod govorniji faktor jeste pretjerano izlaganje sunčevim (a i vještačkim UV-) zrakama u djetinjstvu i adolescenciji. Zbog toga je odskora u njemačkoj uvedena zabrana posjećivanja solarija osobama mlađim od 18 godina. I zbog toga je incidence melanoma još uvijek u porastu.

Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju da “gorenje” kože predstavlja taj odlučujući faktor za nastupanje mutacija i posljedični nastanak raka kože, dokazano je da mutacije u koži nastaju pri mnogo slabijem izlaganju kože UV-zrakama, odnosno, da budem precizniji, prvi znak nastupanja mutacija u koži jeste- crnjenje kože. Određeni enzimi u ćelijama kože prepoznaju mutacije u DNA, isijecaju je i izbacuju u citoplazmu, i ti isječeni dijelovi uzrokuju povećano lučenje melanina u melanocitima. Ovaj mehanizam uklanjanja mutacije je odgovoran da rak kože ne dobije svako ko se na nekoliko minuta izloži UV-zrakama, ali jednom i njegov kapacitet bude iscrpljen i tada nastupa ono što niko ne želi.

Dakle, zaključak je da kreme za sunčanje ne sprječavaju rak kože. Odnosno, studije su zaključile da kreme za sunčanje imaju preventivno dejstvo samo u slučaju da se koriste pri „slučajnom“ izlaganju UV-zrakama, odnosno u svakodnevnom boravku na otvorenom, ali bez ciljanog sunčanja, i samo kada se koriste na onih nekoliko eksponiranih dijelova kože. Za ciljano sunčanje nema prevencije.

Štaviše, ako koža “izgori” na suncu, to zapravo predstavlja jedan preventivni faktor za nastanak “svijetlog” raka kože, ali ne i za nastanak melanoma. Jedina efektivna zaštita jeste pokrivanje kože odjećom.

Što se tiče samih krema za sunčanje i njihovog zaštitinog djelovanja, važno je reči da “faktor”, čiju oznaku nalazimo na ambalaži sredstva za sunčanje, predstavlja faktor za koji se produžava vrijeme prije nastupanja “gorenja” kože. Tako npr. Ukoliko se radi o faktoru 5, to znači da će koža osoba svijetle, osjetljive puti, umjesto za 10 minuta bez kreme, “izgorjeti” tek za 50 minuta uz upotrebu kreme. S druge strane, ovo važi samo za uslove korištenja krema i sprejova na način na koji su se koristili u eksperimentima na životinjama, odnosno, korištenje 2 mg kreme po kvadratnom centimetre površinje kože. Na prosjećnu površinu kože od 17 000 kvadratnih centimetara, to znači da za ispravnu upotrebu osoba treba da potroši 36 g kreme. Pri upotrebi manje količine kreme, zaštita se eksponencijalno smanjuje.

Na kraju, ostaje da svako za sebe odluči koliko mu je bitna tamna boja kože u odnosu na rizik za nastanak raka kože. što se tiče melanoma, njegova incidence trenutno iznosi 20 slučajeva na 100 000 stanovnika godišnje. Pri tome ljudi sa povećanim brojem nevusa (benova) imaju također i povećan rizik za nastanak melanoma. No treba se imati u vidu
njegova izuzetna malignost i brzo metastaziranje. Osim toga, propuručljiva je posjeta dermatologu na “screening” svih benova jednom godišnje, najbolje u jesen.