Placebo je razlicito uspjesan kod razlicitih smetnji. Kod migrene npr. placebo "pali" u cak 40 % slucajeva.
Doskoro je placebo bio poznat u potpunosti samo kao definicija. Njegovi mehanizmi djelovanja su bili predmet spekulacija. Medjutim, u zadnjih deset godina postignut je znacajan napredak u njegovom razumijevanju. Tako je otkriveno da se npr. kod uzimanja placeba ili lijeka protiv bolova u krv otpustaju endorfini (ili "vlastiti" opioidi) i povecano se luci serotonin, neurotransmiter koji je izuzetno vazan za lijepo raspolozenje. Ovaj efekat nije vazan samo kod placeba. Takodjer pri uzimanju pravih lijekova efekat je mnogo snazniji ukoliko osoba zna da uzima lijek nego ukoliko nije svjesna uzimanja lijeka.
Ipak, placebo djeluje prije svega u ovisnosti od tipa osobe koja ga prima: ukoliko je covjek optimista i ima veliko ocekivanje od lijeka, placebo ima vise sanse da poluci dobar efekat. Drugi vazan momenat jeste njegovo djelovanje preko uslovnog refleksa.
Ukoliko covjek uzme placebo u situaciji pri kojoj je ranije uzimao lijek koji mu je pomogao, placebo ce sada takodjer imati priliku da "upali". Nije se zato cuditi djelovanju mnogih "narodnih lijekova", raznih cajeva i trava koji u sustini nemaju sta da ponude osim placebo efekta.
Nasuprot pozitivnim ocekivanjima su negativna ocekivanja. Ljudi koji ne ocekuju da ce im lijek pomoci, nece im pomoci ni placebo. Ljudi koji ocekuju da ce im lijek nastetiti, cesto ce im zaista i nastetiti. Nastupanje nezeljenih efekata poput koznog osipa i sl. je redovna pojava pri koristenju placeba.
Ovakav efekat, utemeljen na negativnim ocekivanjima, naziva se nocebo, a njegovi mehanizmi se razlikuju od mehanizama placeba. Medjutim ne treba misliti da se nocebo, kao uostalom i placebo, u potpunosti temelji na psiholoskim efektima osjecanja ili neosjecanja boli i sl. Radi se zaista i o stvarnim efektima koji cak mogu da dovedu i do smrti. U jednoj studiji, nakon sto je ljudima davan placebo za koji je receno da izaziva povracanje, 80 % ucesnika je uistinu povratilo. U drugom eksperimentu astmaticarima je dato da udisu pare kuhinjske soli a receno im je da se radi o iritantnim substancama po pluca astmaticara. 47.5 % je dozivjelo pogorsanje stanja. Dvanaestoro je dozivjelo i pravi astmaticki napad.
Zene (starosne dobi 45-64) koje su vjerovale da imaju vecu sansu da dobiju srcani napad, zaista su imale 3.7 puta vece izglede da umru o kardiovaskularnih problema (sto je registrovano kasnije) nego one koje su bile optimisticnije.
Najekstremniji primjer noceba jeste tzv. "vudu smrt", koju je opisao Cannon 1942. godine. Nakon osude na smrt od strane vudu svecenika, pretpostavlja se da zrtva zbog svoga vjerovanja i straha oboli i na kraju zaista umre.
Jedna vrlo interesantna studija je pratila nastup nezeljenih efekata pri ispitivanju lijeka finasterida protiv benigne hiperplazije (povecanja) prostate. Pacijenti su podijeljeni u dvije grupe: prvoj grupi su objasnjeni svi nezeljeni efekti, ukljucujuci "erektilnu disfunkciju, smanjeni libido, probleme sa ejakulacijom, ali oni su neuobicajeni"; drugoj grupi nisu pomenuti ovi nezeljeni efekti lijeka.
Nakon 6 i 12 mjeseci registrovani su svi nezeljeni efekti: u grupi koja je bila informisana o ovim seksualnim nezeljenim efektima ustanovljeno je da su oni nastupili u 43.6 % pacijanata; u grupi koja o njima nije bila informisana nastupili su u samo 15.3 % efekata.
Problem noceba preostaje dilema sa vrlo teskim rjesenjem. Zakonski je vrlo opasno da se pacijenti ne informisu o svim mogucim nezeljenim efektima, s druge strane, pacijenti najvise gube njihovim spominjanjem.
Lessons From Recent Research About the Placebo Effect—From Art to Science
The nocebo effect and its relevance for clinical practice
The Nocebo Phenomenon: Concept, Evidence, and Implications for Public Health
No comments:
Post a Comment